Pismo babici u eshaton: Srpske koprive i hrvatski povjerenik za investicije

Foto: Dorian Stiegler

Ne ću obrazlagati zašto očekujem da će vlada u okviru „mjera za smanjenje deficita“ zabraniti puku branje kopriva. Ni to da se vjerojatno razmišlja i o alternativi zabrani prema uzoru na šparoge. Tako da se, naime, na ubranu koprivu nametne koprivarina, onako kako je to Linić već učinio sa šparogama – jedna ubrana šparoga iznosi 0,50 lipa šparogarine, odokativno, bez vaganja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovo s koprivama osobno bi me pogodilo budući da svako jutro pijem čaj koprive, što preporučam „znanim i neznanim“ (C. del Ponte) čitateljima, ali i zdravstvenom odgoju ministra Jovanovića. Vladina mjera suprotiva šparogarima čisti je supstrat ideološkoga laboratorija Partije. Sad pak, ne prođe li „na užem kabinetu vlade“ ni zabrana branja kopriva niti uvođenje koprivarine, čini se da je sljedeći partijski gospodarski iskorak „radikalnih poteza za privlačenje investicija“ – iskorijeniti urticae folium, ljutu travu za ljutu ranu.

I odem s tim mislima poput poslušnoga konzumenta u „shopping“ po novi paketić čaja. Između trgovačkih monstruma West Gatea, Kauflanda, Plodina i Konzuma koji su okupirali mali Zaprešić i potakli na iseljavanje male trgovce s kompletnim potomstvom, odlučujem se za najbliža kolica Super Konzuma i u njemu poslije petnaest minuta gor-dol treniranja pronađem policu sa čajevima. Ti jarca! Nigdje koprive. Ali zato je tu veliki izbor različitih engleskih čajeva – što znači da su Britanci uspješno investirali u Hrvatsku u isto doba dok ona uspješno izvozi Hrvatice i Hrvate i uhljebljuje građanke i građane – bivše drugarice i drugove.

Nisam pokvareni „lord“! Ni kraljičin „sir“. Ja sam kak bi na središnjem Dnevniku rekla Partija: „Dva sata leta od Engleske, a tisuću svjetlosnih godina od nje“. I tak išćući domaću koprivu po Munižabinoj „svjetovnoj državi“ odlutam u djetinjstvo…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ti s pletenom košarom u ruci. Ja za tobom trčkaram noseći onu malu žutu loptu. Sjećaš se toga prizora? Golim rukama bereš koprive. Punu košaru stavljaš na glavu, jednom je rukom pridržavaš, drugom me hvataš i vodiš iz koprivnjaka. Dio svježih kopriva ostavljaš sušiti uz kamilicu i druge ljekovite trave na ulaz u južni podrum, a najveći dio netom ubranih kopriva odlazi pajcekima u kopanju. Bit će mirisnoga čaja i zdravoga mesa…

U metežu između dva reda polica tuđa kolica guraju me u bubreg i bacaju u surovu stvarnost. Ispod nekoliko redova čajeva izraslih na britanskom imperijalnom kolonijalizmu evo i domaćih „brendova“, malo postrani od očišta zainteresiranoga konzumenta. Nigdje, međutim, ljute mi trave. Pronalazim je odbačenu na dnu skroz desno najniže police. Imamo, dakle, kakvu-takvu koprivu! Paketić od 30 grama. Cijena? Dvanaest i nešto kuna za nekoliko vrećica prašine bez mirisa. Smeće!

Guram dalje velika kolica s malim paketićem. Ili ona vozaju mene? Hop, malo dalje evo još jednoga pakiranja složenoga na najvišoj polici – „Kopriva list“. Upakirano u starinski škanicl. To! Piše na okrugloj naljepnici paketića: „’BestBuy, award’, Agristar, 2012/2013, www.bestbuyaward.org/croatia-37w236“. Cijena – 7,99 kuna s pdv-om, što je na Linićevu serveru provjerljivo na fiskalnom računu br. 6376/0200/10… Ref. Broj 67/4020010101.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvotni paketić vraćam i veselo posežem za listom koprive pet kuna jeftinijem. Kopriva je kopriva a list je bolji od prašine.

Sutradan u 6 i trideset izjutra kuham čaj. Uzimam jučer kupljeni „best buy“ i primijetim, kasnog li paljenja, kako i na stražnjoj stranici postoji etiketa. Nataknem naočale. Sve dalje čisti je visoki tlak: „Sastav: list koprive 100%, Neto količina: 50g, Zemlja podrijetla: Srbija, Najbolje upotrijebiti…“ Vraćam se redak gore. I promrljam nešto što nije za napisati, ono za što si mi, draga babica Katica, rekla da – ni smeti se tak spominati. Oprosti mi na kratkom fitilju. Etiketa je, istina, pisana latinicom.

Uvoznik je iz nacionalističke ulice Bana J. Jelačića 158 – 31220 Višnjevac, Hrvatska. Dobro si skužila uvozimo koprivu iz Srbije. I ja, bedak neoprezni, uredno kupil srpsku koprivu! Da ti ne pišem kaj još sve uvozimo, ne bi mi vjerovala, zdigla bi se z groba mam.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Draga babica, imam i ja pletenu košaru. I koprive pri meni rastu kak i pri tebi prije četrdeset i kusur let. Idem u berbu, druge mi nema, jer ne funkcioniraju „strukturni fondovi“ a „investicijska klima“ je u kvaru pa je nemoguće uložiti u košare za branje i škanicle za pakiranje domaće ljekovite trave koja raste gdje god se okreneš. Baš me briga kaj o mojoj pletenoj košari kopriva (za osobne potrebe) fiskalno i parafiskalno misli ova, nesretnim slučajem, slučajna vlada o čijoj politiki bolje da ti ne pišem. Ministrica vanjskih poslova bavi se gospodarskom politikom, ministar gospodarije bušenjem Jadrana, a otkad je popušil lex Perković slučajni šef vlade zgubil se do kraja.

Da ne zabim – zmislili su i „povjerenika za investicije“ pri Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija! Taj paralelni sustav nefunkcionalnoga nam sustava dostupan je na brzoglasu „24 sata na dan“! Kaj se bojiš, ne bum ga zval, tak bedast nisam. To ti, babica, pišem da znaš kak se stvaraju pretpostavke političke korupcije na najvišoj razini.

Rekel bum ti još i ovo – Horvatska je denes mali del velikega europskega tergovišča od 500 milijuna ljudi. Serbija nije, sejeno pri nas je, kak i vu tvoje doba, serpska stvar postala „best buy“. Viš, ve hudu travu na hudu ranu ni moči tek-tak natovariti Paveliću. Denes koprive dolaze direkt z Beograda. Tam je predsednik pravi prafcati četnik, a pri nas je predsednik, Jezuš i Marija, partizan z petokrakom zi šterom su ti pometali tavan i vu ime naroda spraznili podrume, o čemu si mi tak lepo pripovedala još onda da sme skupa koprive brali.

Fala ti kaj si me navčila brati koprive. Sram me je kaj ih predi brat išel nisem. Vidime se. Tvoj najstarejši vnuk domače koprive željan Anno Domini dva jezera i četrnajste.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

* Autor je novinar i urednik rubrike religijske kulture, hrvatskoga izvandomovinstva i unutarnje politike, radio je i u rubrikama gospodarstvo i kultura, te je bio pet godina glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Autor je 16 knjiga iz područja književnosti i povijesne publicistike i član je Društva hrvatskih književnika.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.