Posljednjih dana svaki dan umre jedan autobus ljudi od COVID-19 ili s njim. Gotovo 1500 života uzela je do sada nekontrolirana epidemija u Hrvatskoj. Te smrti nisu brojevi, nisu nevažni statistički postotci, 1500 osoba su nečiji nezamjenjivi bake i djedovi, nečiji roditelji, djeca i bliski prijatelji. Pravo na život i zdravlje bez obzira na to koliko netko godina imao i tijekom pandemije najvažnije je ljudsko pravo, a tek nakon njega slijede sva ostala prava, ekonomska, socijalna, građanska, politička… Nitko nikome od nas ne može jamčiti da će živjeti onoliko koliko bi želio niti znamo što nas sutra čeka, ali svatko od nas je pozvan da drugoga ne gura u smrt, odnosno da učini sve što je u njegovoj moći da spriječi smrt koja se spriječiti može.
“Ovo je ratno stanje, ratujemo s virusom”
Svaki čovjek, a osobito psihijatri znaju da je smrt jedna od najvećih trauma i da se trauma zbog smrti gotovo 1500 ljudi u Hrvatskoj od COVID-19 množi s brojem njihovih bližnjih te se tako povećava na još nekoliko tisuća ljudi. A kraj epidemije nije blizu. Poznati splitski psihijatar Ivan Urlić za Večernji list upozorava da ne umiru samo stariji od korone nego i ljudi srednje dobi zbog promjena na plućima koje nastaju nakon kontakta virusa s plućima.
“A smrt od gušenja je strašna, gubite dah, a pri svijesti ste i vidite da vam se svijest muti zbog nedostatka kisika. Oni koji su to preživjeli, taj osjećaj smrti koja dolazi po njih, sjećaju se tih slika s užasom. Nije samo smrt jedna od najvećih trauma, trauma i je i za onog koji je zaražen virusom i bolestan i za onog koji je pokraj njega i zna da je velika vjerojatnost da će bolest dobiti, a ne zna kakav će biti ishod. Mene je impresionirao slučaj iz Međimurja u kojem je 84-godišnji gospodin slavio rođendan, a na proslavi je bilo 14 ljudi i nakon nje je četvrti dan preminuo. Kakva je to radost proslave na kojoj je netko posijao smrt slavljeniku!? Čemu to sliči? Moramo čuvati svoje i tuđe zdravlje, a ne da budemo sijači smrti zbog virusa koji nosimo u sebi, znali li mi to ili ne“, govori Urlić, dodajući da se moramo skloniti od virusa nošenjem maski, pranjem ruku i udaljavanjem od ljudi.
“Život i nakon 1500 smrti ide dalje kao rijeka, ali moramo sagraditi veći nasip da bude što manje žrtava, a to se može postići samo čvršćim reguliranjem mjera i kažnjavanjem onih koji ih krše. Barem će se od naplaćivanja tih globa razveseliti ministar financija. Nepotrebna žetva smrti, jer ljudi umiru zato što su drugi bili neodgovorni ići će dalje ako ne bude više odgovornosti svih nas i nadležnih. Svaki ljudski život vrijedi i za svaki se vrijedi boriti. Naravno da nam je u pandemiji smanjena kvaliteta života, jer čovjek je društveno biće koje ima potrebu za kontaktom s drugim čovjekom, ali moramo shvatiti da je ovo ratno stanje i da ratujemo s neprijateljem koji se zove virusna pandemija”, zaključuje psihijatar Urlić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
