1. kolovoza 1941. Centralni Nacionalni Komitet iz Beograda – četnički genocidni plan koji nadilazi i monstruzne planove dr. Stevana Moljevića

Foto: United States Holocaust Memorial Museum

Nakon objave Homogene Srbije dr. Stevana Moljevića, malo kasnije u kolovozu 1941. godine četnici i njihov stožerni komitet u Beogradu nalažu protjerivanje i etničko čišćenje Hrvata. 

Beogradski komitet CNK-a, najvažniji i prvi među četničkim komitetima, dao je prijedlog o protjerivanju čak 2.675.000 ljudi iz planirane velike Srbije, uključujući više od 1.000.000 Hrvata i 500.000 Nijemaca. Isto tako bi u «redefiniranu» Srbiju ušlo 1.310.000 ljudi, od toga oko 300.000 Srba iz Hrvatske, dok bi se u velikoj Srbiji dopustilo da ostane oko 200.000 Hrvata.

 

Pored vojne organizacije četničkog pokreta Draže Mihailovića, u kolovozu 1941. bilo je osnovano i političko rukovodstvo i to pod nazivom Centralni nacionalni komitet (CNK). Njegovi vodeći članovi bili su dr. Dragiša Vasić, Mladen Žujović i dr. Stevan Moljević. Slijedilo je i osnivanje političkih odbora lokalnog karaktera, a među njima najveću važnost je imao četnički odbor u Beogradu (tzv. Beogradski četnički komitet). Beogradski komitet je tako dao prijedlog o protjerivanju 2.675.000 ljudi iz četničke zamišljene velike Srbije, uključujući više od 1.000.000 Hrvata (tada katolici i muslimani) i 500.000 Nijemaca. Isto tako bi u «redefiniranu» Srbiju ušlo 1.310.000 ljudi, od toga oko 300.000 Srba iz Hrvatske, dok bi se u velikoj Srbiji dopustilo da ostane oko 200.000 Hrvata, piše povijest.hr.

Dr. Dragiša Vasić bio je glavni ideolog i dugo vremena desna ruka Draže Mihailovića, a zarobljen je u jednoj od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata u NDH na Lijevča Polju, te ubijen u Jasenovcu. Bio je član četničkog Centralnog nacionalnog komiteta od kolovoza 1941. godine, te je u primjedbama na Moljevićev Memorandum napisan u lipnju 1941. izrazio bezrezervno slaganje s jednom točkom: “Pitanje homogene srpske države, koja treba obuhvatiti cijelo područje na kojima danas žive Srbi (a to je značilo 75% NDH op.), jest van svake diskusije. To je pitanje oko čega se slažu svi Srbi.” (1)
“Vrlo slični teritorijalnim zamislima dr. Moljevića bili su prijedlozi koje je beogradski četnički Centralni nacionalni komitet formulirao u kolovozu 1941…karta koja je izrađena nadilazi i Moljevićevu, jer izlaže detalje velikog preseljavanja stanovništva potrebnih da bi u srpskoj jedinici (u Jugoslaviji op.) ostalo samo srpsko stanovništvo. Detaljnije, iz zamišljene srpske jedinice trebalo je protjerati 2.675.000 ljudi, od čega 1.000.000 Hrvata i 500.000 Nijemaca”. (2)
Provedba ovog monstruoznog plana već je počela u NDH Vidovdanskim ustankom u lipnju 1941. u istočnoj Hercegovini kada su počinjeni veliki zločini nad civilima Hrvatima i muslimanima, te Ilindenskim ustankom (danas poznatiji kao Dan antifašističkog ustanka koji se slavio u komunističkoj Hrvatskoj) u kojem je počinjen genocid nad Hrvatima i muslimanima u četverokutu Srb-Drvar-Bosanski Petrovac-Bosansko Grahovo. Napadi ustanika nisu bili usmjereni protiv talijanskih fašista, a u mnogim dijelovima niti protiv pripadnika redarstva ili oružanih snaga NDH, nego ponajprije su meta bili civili (uključivo katoličke svećenike, brojnu djecu od 7 mjeseci starosti nadalje, do žena i staraca) koji su ubijani na ljudskom umu nezamislive monstruozne načine

Provedba plana – četnici pobili i protjerali stotine tisuća Hrvata katolika i muslimana!

Nakon proglašenja NDH, na području Tromeđe (sjeverne Dalmacije oko Knina, južne Like i jugozapadne Bosne /B. Grahovo, Drvar, B. Petrovac/) srpsko stanovništvo, koje je za Kraljevine Jugoslavije pretežno glasovalo za velikosrpske stranke, krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. podiže ustanak, ali ne protiv nacista (izuzimajući malobrojne komuniste) već protiv ustaškog režima i Nezavisne Države Hrvatske, a što su na terenu često manifestirali i protiv hrvatskoga naroda u cjelini.
Tako se već 27. srpnja 1941. pod nadzorom srpskih ustanika našla južna Lika uključujući općinu Srb i samo mjesto (iako bez borbe) na području kojih su prije toga bili pobijeni svi tamošnji Hrvati, a nekoliko dana potom uz talijansku potporu uspostavljena je u Srbu i četnička općinska vlast. Ustanici su i u ostalim okolnim mjestima toga i narednih dana pobili tamošnje Hrvate ukoliko isti nisu uspjeli izbjeći prije toga (npr. Boričevac, Gornji Lapac) u mjesta pod nadzorom vlasti NDH.
Četnici su odgovorni za mnoge pokolje hrvatskog i muslimanskog stanovništva na području NDH, a posebno u Dalmaciji, Lici te Bosni i Hercegovini, gdje su provodili etničko čišćenje, baš prema planovima Stevana Moljevića i beogradskog četničkog komiteta.
Ministarvstvo vanjskih poslova NDH u svom Unutrašnjopolitičkom pregledu br. 11 od 11. IX
1944. od odjeljku “Četnici protiv NDH” navelo da su do tada ”četnici razorili oko 30.000 hrvatskih domova i poubijali najmanje oko 150.000 hrvatskog pučanstva”. Prema V. Žerjaviću, na moguće četničke žrtve genocida otpada 32.000 ubijenih Hrvata (u Hrvatskoj 20.000 a u BiH 12.000) i 33.000 ubijenih Muslimana. Mnogima se ova Žerjavićeva brojka čini premalena, te smatraju da je broj žrtava četnika u NDH daleko veći od 66.000 ubijenih Hrvata katolika i muslimana.
Broj protjeranih Hrvata katolika i muslimana je daleko veći, a genocidnu četničku kampanju nastavili su krvoločnim ubijanjem partizani 1945., kojima je 1944. prešao veliki broj četnika na poziv i amnestiju Josipa Broza Tita.
Danas se najveći krvoloci II. svjetskog rata i krvožedne ubojice, poznati pod imenom četnici, slave u Srbiji kao nacionalni junaci i antifašisti, premda se u stvarnosti radi o zločincima kakve Europa ne poznaje. Podrška četnicima ima gotovo plebiscitarnu podrški među građanima Srbije, tako da je jedan četnički vojvoda i zločinac kao Tomislav Nikolić čak izabran na slobodnim izborima za predsjednika Srbije.

 

*Centralni nacionalni komitet (CNK) je bio najviše političko četničko tijelo koje je formirao pukovnik Draža Mihailović na Ravnoj gori u kolovozu 1941. godine kao političko tijelo u okvirima organizacije JVuO (Jugoslovenska vojska u otadžbini, tzv. četnici). Za vrijeme trajanja rata, Centralni komitet je stalno proširivan. U njemu su se našli ljudi iz vodstva gotovo svih srpskih građanskih partija, uključujući i socijaliste.

Centralni Komitet je branio i propagirao ciljeve koji su se ticali isključivo odluka koje je donio glavni ideolog četništva dr. Stevan Moljević o budućem uređenju Jugoslavije. Najpoznatije Moljevićevo dijelo je Homogena Srbija u kojem on detaljno razrađuje plan genocida nad Hrvatima i muslimanima u NDH. 

(1) Nikola Milanović: “Dragiša Vasić – od građanskog buntovnika do kontrarevolucionara”, str. 267.

(2) Jozo Tomasevich: “Četnici u drugom svjetskom ratu”, str. 158.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr