Rođen je u Napulju 1696. godine. Već u 17. godini postaje doktor crkvenoga i civilnoga prava. Bio je silno nadaren: poznavao je brojne jezike, prirodne znanosti, filozofiju, glazbu, bio pisac i pjesnik. Bio je cijenjen odvjetnik. Najednom se odrekao odvjetništva i postao svećenik te se okrenuo „malom čovjeku”. Propovijedao je i ispovijedao po selima i gradovima. Osnovao je svećeničku Družbu redemptorista, kojih danas ima 9.000, a postoji i ženska grana. Uskoro je postao i biskup Svete Agate Gotske (Benevento). Kad je teško obolio, slijep i gluh, zgrčen od reume, napustio je upravu biskupije i u Pagani (Kampanija) živio povučeno u molitvi i pisanju. Tu je i umro na današnji dan 1787. godine. Napisao je više „stotina djela (10 debelih svezaka), od kojih su brojna prevedena na razne jezike, pa i na hrvatski (Priprava na smrt, Kako ćemo ljubiti Isusa Krista).
Svetim ga je proglasio papa Grgur XVI. 1839. godine, a crkvenim naučiteljem Pio IX. 1871. godine. Lav XIII. nazvao ga je uvaženim i blagim moralistom, a Pio XII. 1950. godine proglasio ga je zaštitnikom moralista i ispovjednika.
Od svih crkvenih naučitelja Alfonz nam je vremenski najbliži, po tematici najsuvremeniji i stoga najčitaniji. Posebno je širio pobožnost prema Presvetoj Euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji. Sve sile svoga uma i srca utrošio je u istraživanje Božje volje i Božjega zakona. Stoga mu Crkva danas stavlja u usta nadahnutu riječ: „Gospodine, nauči i nas vršiti tvoj Zakon!” Alfonz je tražio u svemu kako će on sam ispuniti Božju volju, a proučavao je Sveto Pismo i teologiju kako bi što bolje shvatio Božji zakon i kako bi druge u njemu što ispravnije poučio.
To je poruka njegova života nama danas, a to je ono što je sveti Luka evanđelist zapisao o Gospodinu Isusu: „Činio i učio” (Dj 1, 1).
