Na današnji dan 1. siječnja 2001. umro je jedan od najvećih hrvatskih glumaca Fabijan Šovagović.
Ostvario je brojne dojmljive uloge različitih karaktera, a hrvatski narod ga osobito pamti po dirljivoj i nezaboravnoj pjesmi „Ne dirajte mi ravnicu“ koju je snimio sa Zlatnim Dukatima u najtežim danima rata u jeku strašne i okrutne srbijanske agresije na njegove Slavoniju i Hrvatsku.
Šira publika pamti ga prema brojnim filmskim ulogama. Prvi put na filmu se okušao 1957. u Hanžekovićevu ostvarenju Svoga tela gospodar.
Slijedile su, a spomenimo samo najzapaženije od 120 filmskih uloga, one u Brezi, u Imam dvije mame i dva tate, Lisicama, Mećavi, Ritmu zločina, Seljačkoj buni, Novinaru. Posebno poglavlje Šovagovićeve umjetničke biografije pripada televiziji. Dao je iznimne uloge u ponajboljim tv serijama: Kuda idu divlje svinje, Prosjaci i sinovi, Velo misto. Šovagovićeva slavonska duša ponajbolje je svoj izraz našla u Đuki Begoviću.
Fabijan Šovagović bio je glumac velikog raspona, svestran i izražajan. Podjednako je snažno dočaravao likove iz svih društvenih slojeva. Najčešće su to bili osobenjaci i introvertirani ljudi snažne osjećajnosti. Njegovim odlaskom zatvoreno je veliko poglavlje hrvatske dramske umjetnosti.
Malo je tko imao toliko osobnosti i toliko sposobnosti preobrazbe istodobno, da svaki lik igra drukčije, a u biti isto, s dušom, onako – šovagovićevski.
Nije mogao podnijeti neprijateljsko diranje Ravnice
U vrijeme brutalne i strašne agresije Srbije na njegovu Slavoniju i Hrvatsku snimio je jednu od najdirljivijih pjesama nastalih u Domovinskom ratu „Ne dirajte mi ravnicu“. Njegovo tankoćutno biće, široka hrvatska slavonska duša i ljubav prema domovini nije moglo podnijeti neprijateljsko diranje Ravnice. Od moždanog udara koji je tada doživio snimajući u neposrednoj blizini fronte, nije se nikada oporavio.
Na posljednji ovozemni počinak otpratili su ga u hrvatsku grudu zemlje na Mirogoju Zlatni Dukati upravo tom pjesmom.
Fabijan Šovagović: „Ne dirajte mi ravnicu“
