Mrtvi jarak odabran je kao mjesto središnjeg komemorativnog skupa žrtava općine Virovitica zato što je bio stratište nedužnih hrvatskih civila i vojnika, sudionika Križnog puta.
Ubojice Hrvata su bili partizani iz Crne Gore, u kojima je bio veliki broj četnika koje je amnestirao Tito u kolovozu 1944. godine.
“Prostor oko Suhopolja, Pčelića, Virovitice pun je ovakvih masovnih grobnica, po nekoliko stotina žrtva. To je prostor spajanja ravne i brdovite Slavonije, s jarcima i jamama, prostor gdje su komunisti voljeli ubijati. Ove svibanjske žrtve potvrđuju zločinačku narav novonastale države, komunističke Jugoslavije, koja je nastala u zločinu, održavala se zločinom i propala je u zločinu. U našem istraživanju na temelju arhivske građe možemo zaključiti da je cijela Titova Jugoslavija bila logor, a Slovenija i Hrvatska grobišta”, kaže Pero Šola, predsjednik HOZ-a Jazovka, krilo Đakovo za Glas Slavonije.
“Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina zarobljenika koje su otpremili u šumu i tamo sve potukli. Iste su najprije isprebijali, pa su ih onda klali. To su izvršili drugovi iz 4. bataljuna V. Proleterske crnogorske brigade koji su onda bili u Suhopolju, a kad su se vraćali u nj govorili su narodu kako su ih potukli. Ovi drugovi, koji su bili u V. Crnogorskoj, govorili su narodu da su ranije bili četnici, a sada su prešli u partizane. Iz toga se može zaključiti da ovi Srbi, sada kao četnici pod drugom firmom (maskom) ubijaju nevine Hrvate. Na ovo narod ne gleda dobro (…) nezadovoljni smo zbog masovnih ubojstva koji su vršeni oko Suhopolja, jer su viđeni mrtvi kojima je vađeno srce i razni dijelovi tijela…” stoji u pismu NOO o smaknućima u Suhopolju.
Partizanski poslijeratni zločini u Mrtvom jarku kod Suhopolja (Virovitica) počeli su u svibnju 1945. godine i nastavljeni sljedećih mjeseci. Lokacija Mrtvi jarak nalazi se između sela Bukova i Velika Trapinska u šumovitom predjelu istočne Bilogore. Tijekom svibnja do kolovoza 1945. jedinice Jugoslavenske armije iz 5. crnogorske proleterske brigade na ovaj su šumski predjel dovodile zarobljenike i bivše vojnike Nezavisne Države Hrvatske, većinom iz kolona s Križnog puta, te civile koji su osumnjičeni kao protivnici nove jugoslavenske vlasti sa šireg virovitičkog područja.
Pripadnici navedene partizanske brigade kasnije su se usmenom predajom hvalili po okolnim selima da su prije prelaska u partizane bili u četnicima. Lokacija Mrtvi jarak prije se nazivao Duboki jarak, a radi se manjoj kotlini skrivenoj šumovitim predjelom. Tijekom 2007. pronađena je tijekom probnog iskapanja jedna masovna grobnica, iako se po sjećanju starijih mještana u okolici nalaze četiri lokacije s procjenom oko 700 ubijenih.
Uz spomenuto stratište Mrtvi jarak, postoji još uz ciglanu u Pčeliću, te u Virovitici na više lokacija: kod Šećerane, na Đolti kod današnje zapadne obilaznice, na kraju Bečke ulice i u Milanovcu kod Kaže.
Ukupno je pobijeno više od 1400 Hrvata na svim spomenutim lokacijama.
Svake godine 23. kolovoza povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, održava se komemorativni skup uz sjećanje na spomenute žrtve. Uz lokaciju Mrtvi jarak, skup uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća održava se i u Virovitici na kraju Bečke ulice. Organizatori su uz predstavnike vlasti Virovitičko-podravske županije i udruge Hrvatski domobran Virovitica i Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
