O njemu znamo zahvaljujući Svetom Antunu opatu koji ga je sahranio, te Svetom Jeronimu koji je zabilježio njegovu biografiju.
Ljudi željni živjeti po duhu Evanđelja povlačili su se u pustinju i ondje su nesmetani od suvišnih briga i rastresenosti živjeli u molitvi, razmišljanju i pokori. Kao prvaka tih pustinjka Crkva slavi svetog Pavla.
Sv. Pavao je rođen u Egiptu, u kršćanskoj obitelji. Izvrsno je obrazovan, govori grčki i egipatski. Roditelji su mu umrli kada je imao 15 godina. Nekoliko godina kasnije, sredinom III. st., započeli su strašni Deciusovi progoni, te Pavao bježi u pustinju kako bi izbjegao progonima, ali se i uklonio od makinacija svog brata Petra i ostatka obitelji koji su željeli njegovo imanje. Ostatak života proživio je u pećini u pustinju. U njegovoj blizini nalazila se mala oaza s palmama koje su mu pružale hranu. Tako je provodio najjednostavniji život, skroman i nepoznat svijetu, zadovoljan s malim, upravo najpotrebnijim. Doživio je duboku starost, nakon 113 godina života primio je vječnu nagradu za sva trpljenja prikazana iz ljubavi prema Kristu Patniku.
Konačno je u dubokoj starosti jednoga dana umro Sv.Pavao. Sv.Antun počeo mu kopati grob pod palmom. Ali kako je i on već bio star, ponestalo mu snage. Smalaksalu starcu pritekla su u pomoć dva pustinjska lava i svojim šapama do kraja iskopali grob za Sv.Pavla.
O njemu znamo zahvaljujući Svetom Antunu opatu koji ga je sahranio te Svetom Jeronimu koji je zabilježio njegovu biografiju.
