Enciklopedija je bila zamišljena u 12 svezaka, a tiskanje prvoga završeno je 10. veljače 1941., nešto manje od dva mjeseca prije napada Sila Osovine na Jugoslaviju.
Prvi svezak tiskan je u Jugoslaviji, a ostala četiri u NDH. Ulaskom partizana u Zagreb gotovo većina naklada, osobito petog sveska koji je danas teško dostupan, je uništena.
Projekt izradbe opće i nacionalne enciklopedije pod nazivom Hrvatska enciklopedija pokrenuo je krajem 1930-ih u Zagrebu književnik i najveći publicist prve polovine 20. stoljeća Mate Ujević. Iako nazivan “megalomanskim” projekt je nakon stvaranja Banovine Hrvatske dobio potporu vlasti i Katoličke Crkve, a članke su pisali mnogi znanstvenici sa Zagrebačkoga sveučilišta i drugih znanstvenih središta Kraljevine Jugoslavije.
Enciklopedija je bila zamišljena u 12 svezaka, a tiskanje prvoga završeno je 10. veljače 1941., nešto manje od dva mjeseca prije napada Sila Osovine na Jugoslaviju.
Izdavanje enciklopedije nastavio je Hrvatski izdavački (bibliografski) zavod, koji je djelovao u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Peti svezak, zaključno s pojmom “Elektrika”, izdan je početkom 1945. godine još u vrijeme NDH. Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Zagreb gotovo je cjelokupna njegova naklada uništena i danas je, za razliku od prva četiri, teže dostupan.
O tome koliko je nepravedno projekt izdavanja ove enciklopedije etiketirati kao “ustaški”, svjedoči npr. i podatak da je u članku čovjek (Sv. IV., 1942.) dana vrlo jasna i podrobna osuda rasističkih teorija kao neznanstvenih i neutemeljenih.
Poslije petoga sveska projekt je prekinut, ali su mnogi suradnici, među njima i glavni urednik Mate Ujević, sudjelovali u izradbi Opće enciklopedije JLZ i drugih izdanja Leksikografskog zavoda FNRJ koji je osnovan 1950. na poticaj Miroslava Krleže. Danas nosi naziv Leksikografski zavod »Miroslav Krleža« i uz ostala izdanja od 1999. izdaje i novu Hrvatsku enciklopediju.
* Ujević, Mate, hrvatski leksikograf i publicist (Krivodol kraj Imotskoga, 13. VII. 1901 – Zagreb, 7. I. 1967). Studirao jugoslavistiku, francuski, povijest te umjetnost u Ljubljani i Zagrebu, gdje je 1935. doktorirao tezom o J. Hraniloviću, o kojem je objavio monografiju. U Zagrebu je radio kao nastavnik Nadbiskupske klasične gimnazije (od 1926), upravitelj Hrvatskoga izdavalačkoga (bibliografskoga) zavoda 1941–45. te pomoćnik direktora LZ-a, koji je organizacijski usustavio. Bio je pokretač, glavni urednik ili ključni prinosnik niza temeljnih enciklopedijskih i bibliografskih pothvata: Hrvatske enciklopedije (1941–45), Bibliografije rasprava, članaka i književnih radova u časopisima Narodne Republike Hrvatske (1948–49), Pomorske enciklopedije(1954–64), Enciklopedije Jugoslavije (1955–71) i Bibliografskoga kataloga LZ (objavljivan 1956–2004). U međuratnom razdoblju istaknuti pripadnik hrvatskoga katoličkoga pokreta i suradnik njegovih periodika (1929–38. uređivao kulturnu rubriku Hrvatske straže), u svojim se publicističkim radovima zapaženo posvetio nacionalnoj tematici (pionirska knjiga Gradišćanski Hrvati, 1933) i kritici tadašnjih totalitarnih sustava (brošura Abesinija, 1935). Napisao je i raznoliko ocjenjivano autobiografsko pripovjedno djelo Mladost Tome Ivića (1928) i povijesni pregled Hrvatska književnost (1931), sastavio antologiju Hrvatske narodne pjesmarice(1938), više srednjoškolskih čitanki (1941–44) te kompendij Misli i pogledi A. G. Matoša (1955). Priredio je i djela J. Čedomila i Đ. Sudete (1943–44). Dobitnik je izraelskoga priznanja Pravednik među narodima. God. 1996. LZ je utemeljio nagradu »Mate Ujević« za iznimna postignuća na području enciklopedike i leksikografije.