11. siječnja 1945. Bribir (Crikvenica) – prešućeni četnički zločini u Hrvatskom primorju nad Hrvatima

Foto: wikimedia commons

Četnički zločini u Hrvatskom primorju potpuno su nepoznati hrvatskoj javnosti, uostalom kao i veliki broj četničkih zločina na teritoriju NDH u vrijeme II. svjetskog rata. Razlog tome je i to što je u drugoj polovici 1944. veliki broj četnika prešao u partizane nakon Titovog poziva i amnestije, te se radilo o vrlo nezgodnoj temi za brojne osobe koje su “promijenile kokardu u petokraku” i postale dio nove vlasti.

Četnici Dinarske četničke divizije na čelu s vojvodom Momčilom Đujićem pri prebacivanju iz Dalmacije u Istru i Sloveniju na Božić i Novu Godinu 1944./45. u Bribiru, Grižanima, Tribalju i drugim mjestima Hrvatskog primorja ubili su 32 Hrvata, zapalivši 70 kuća i katoličku crkvu u Bribiru.

 

O prolazu četnika preko Hrvatskoga primorja posebno je zanimljiv izvještaj partizanskoga obavještajca Marka Rukavine iz Bribira (konspirativni nadimak Velimirović) iz prve polovine siječnja 1945. godine, upućen Obavještajnom odsjeku Kotarskoga NOO-a Kraljevica. M. Rukavina, između ostaloga, navodi:

“Ovih dana kretale su se mase četničkih izdajnika, koji bježe iz Kninske krajine, Bosne i Srbije pred našom N. O. V.-om, preko Vinodola i ovoga kotara na Rijeku pa dalje kako su oni sami izjavljivali narodu gdje su se zaustavljali, u okolicu Bistrice, sv. Petra i Postojne, da se tamo združe sa Rupnikovim izdajicama.

Putem kuda se prolazili kroz Vinodol i ovaj kotar, svuda su pljačkali do čega su došli, ubijali ljude i žene i palili crkve, škole i čitava sela. Tako čujem da su u Bribiru ubili jednu ženu, zapalili cca 100 kuća i dvije crkve te opljačkali oko 40 krava i nešto ovaca te mnogo hrane, odjeće i posteljine tako da je taj narod potpunoma uništen. Među zapaljenim kućama nalazi se i moja. U Grižanama, Triblju, Driveniku, Dolu, Križišću, Hreljinu, Praputnjaku i Krasici nisu palili, ali su zato narod temeljito opljačkali do čega su došli i ubili u tim mjestima oko 20 osoba.”

Četnička grupacija koja se sastojala od više tisuća ljudi s područja sjeverne Dalmacije na čelu sa Đujićem povlačila se pravcem Pađane-Velika Popina-Srb-Dobroselo-Donji Lapac. Odatle su sredinom prosinca 1944. nastavili kretanje pravcem Nebljusi-Skočaj-Zavalje , te pored Bihaća na pravac Ličko Petrovo Selo-Drežnik-Saborsko.  Krajem prosinca 1944 stigli u Gacku dolinu. U Gackoj dolini se Đujićevim četnicima pridružila i grupacija četnika iz gornje Like, pa su zajedno nastavili povlačenje u pravcu Brlog-Žuta Lokva-Prokike, te preko Velebita na Krivi put, a odatle su se spustili Hrvatsko primorje: u Novi i Bribir, krećući dalje pored Crikvenice i Bakra u Škrljevo. Ondje su ih dočekali četnici koji su im došli u susret iz Slovenije, a među njima Jevđević i Ljotić. Iz Škrljeva je početkom 1945. ova grupacija preko Grobnika došla u Sv. Matej (danas Viškovo).

Na putu od Gacke doline preko Hrvatskog primorja četnici su provodili teror nad hrvatskim stanovništvom, vršeći ubojstva, pljačke i paleći kuće

Prema izjavi dvojice četnika, braće Pere i Dušana Desnice, koji su zbog umora ostali nekoliko dana u Novom Vinodolskom, na prolazu kroz Hrvatsko primorje ukupno je bilo oko 13.000 četnika i izbjeglica. Na tom putu dugom Dinarska četnička divizija, lički četnici i izbjeglice vršili su pljačke hrvatskoga stanovništva i ubili 32 osobe.

Spomenuta zapaljena katolička crkva sv. Petra i Pavla u Bribiru bila je izgrađena 1524. na mjestu stare crkve, o čemu svjedoči glagoljski natpis. Najvjerojatnije je postojala već u vrijeme donošenja Vinodolskoga zakona g. 1288., a vrlo vjerojatno i ranije. Proširena je, preuređena i barokizirana u prvoj polovici 18. stoljeća, a zapaljena je skupa sa Starim gradom, općinom i školom u Bribiru. Ona je jedina katolička crkva na cijelom tom području uništena od sljedbenika  Draže Mihailovića, danas rehabilitiranog u Srbiji, kada su izgorjeli i cjelokupni crkveni arhiv i knjižnica.

Za kraj vrijedi istaknuti da se o ovim zločinima dugo šutjelo, a čak ih se znalo u komunističkoj i velikosrpskoj historiografiji pripisivati vojsci NDH. Tako se, primjera radi, strašni zločin iz travnja 1944. u drugom mjestu sjevernije od Crikvenice, selu Lipa, općina Matulji, koji su počinile njemačke, talijanske i četničke postrojbe, pripisivao dugo vremena četnicima vojsci NDH, pa čak i u neovisnoj Hrvatskoj. U čisto hrvatskom selu tada je ubijeno 280 Hrvata, od čega 72 djece. 

 

Jednu od rijetkih sustavnih obrada četničkih zločina u Hrvatskom primorju obradio je Mihael Sobolevski u izvornom znanstvenom članku Pljačka i teror Dinarske četničke divizije na području općine Krivi Put koje možete pročitati ovdje

Izvor: narod.hr