11. veljače 1855. Italija – kako je sveti don Bosco dobio viđenje o nesrećama koje će zadesiti talijanski dvor i kraljevsku obitelj?

Foto: commons.wikimedia.org

U cik zore don Bosco osobno napisa kralju drugo pismo u kojem mu je ispripovijedio drugi san i zamolio ga neka spriječi odobrenje zakona po kojem bi raspustili crkvene redove i družbe koje se ne posvećuju odgoju, propovijedanju i njezi siročadi, te zaplijenili sva njihova dobra u korist države, pod izlikom kako će tim dobrima pomoći siromašnijim župama.

Nakon toga kraljev dvor u Italiji zadesile su brojne nesreće i smrti, a jedna od njih bila je i smrt kraljeva brata na današnji dan 1855. godine. U 130 dana kralj je izgubio majku, ženu, brata i sina. Don Boscovi su se proročki snovi u potpunosti ispunili. 

 

Iz knjige ‘Snoviđenja svetog Ivana Don Bosca’ (klikni na sva viđenja don Bosca, većinom o mladima,  u knjizi):

VELIKI SPROVODI NA DVORU

Don Bosco je pokušao rastjerati tmaste oblake koji su se nadvijali nad Dvorom. Jedne noći prema kraju mjeseca studenog usnuo je sljedeći san:

Činilo mu se, nalazi se ispod glavnog hodnika u Oratoriju. Bio je pokraj crpke, uz stijenu Pinardijeve kuće. Okruživali su ga svećenici i klerici. Iznenada opazi kako prema sredini dvorišta ide sluga kraljevskog dvora u svojoj crnoj odori. Žurnim koracima došao je don Boscu i zavikao: Velika novost! Kakva?, upita don Bosko. Javi: veliki sprovod na kraljevskom dvoru, veliki sprovod na dvoru!

Don Bosco bolno iznenađen, htio je objašnjenje na ovu nenadanu pojavu, a sluga ponovi: Veliki sprovod na dvoru!, i nestade.

Čim se probudio, don Bosco prihvati pero i odmah napisa pismo Viktoru Emanuelu u kojemu je iznio sadržaj sna. (M.B. V. str. 176. god. 1854.)

Prošlo je tek nekoliko dana od onog sna, a don Bosco je ponovno sanjao. Činilo mu se, nalazi se u svojoj sobi za stolom i  piše. Najednom je začuo topot konja na dvorištu. Vrata njegove sobe se otvoriše i pokaza se kraljev sluga u crvenoj odori. Stupivši nasred sobe, povika: Javljaj: ne veliki sprovod, već: veliki sprovodi na kraljevom dvoru. Dvaput je ponovio iste riječi. Tada se povukao brzim korakom i za sobom zatvorio vrata.

Don Bosco je htio zatražiti objašnjenje. Podigao se od stola, otrči na balkon i ugleda slugu kako se penje na konja. Pozove ga, i zapita zašto je došao ponoviti ovu vijest. Ali sluga dobaci: Veliki sprovodi na kraljevskom dvoru, te iščezne.

U cik zore don Bosko osobno napisa kralju drugo pismo u kojem mu je ispripovjedio drugi san i zamolio ga neka spriječi odobrenje zakona po kojem bi raspustili redove i družbe koje se ne posvećuju odgoju, propovijedanju i njezi siročadi, te zaplijenili sva njihova dobra u korist države, pod izlikom kako će tim dobrima pomoći siromašnijim župama.

Pismo je zaključio ovim riječima:
Veličanstvo, razmišljao sam kako biste mogli izbjeći prijeteće kazne. Molim Vas, pod svaku cijenu suprotstavite se ovom zakonu. (Zakon je bio uperen protiv Katoličke crkve i mogao je dobiti pravovaljanost tek iz kraljeva potpisa. (M.B. V. str. 178. god. 1854.)

Dok su u saboru raspravljali o ovom zakonu, don Bosco je ponavljao svojim prisnim prijateljima: Ovaj će zakon navući na kraljevski dvor velike nesreće. Kralj je pismo pokazao Grofu Fassati. Ovaj je otišao don Boscu te mu rekao: Je li umjesno uzbunjivati cijeli kraljevski dvor? Kralj je iznenađen i zbunjen. Pobjesnio je. To što napisah živa je istina, odgovori don Bosco. Žao mi je što sam ražalostio Vladara, ali radi se o njegovu dobru i o dobru Crkve.

Tih dana pisao je Vittorio Emanuele II. generalu Alfonzu Lamarmora: Moja majka i moja supruga stalno mi ponavljaju kako umiru od tuge poradi mene. One su bile protivne tom nepravednom zakonu.

Dana 5. siječnja 1855. teško se razboljela kraljica Majka Marija Teresa, i 12. sljedećeg mjeseca njezin se život ugasio svetom smrću u 54. godini života. To bijaše sveopća žalost jer su je silno voljeli zbog njezine ljubavi prema svim nevoljnicima.

Dana 16. veljače, kraljevski dvor još se nije ni vratio s pogreba kraljice Majke, kad primiše poziv neka budu nazočni kod Popudbine kraljice Marije Adelaide. Ona je rodila djetešce
prije osam dana i nije se oporavila od porođaja. Četiri dana kasnije, 20. veljače uvečer presvijetla bolesnica je izdahnula s 33 godine života.

Vaši su se sni obistinili, rekoše don Boscu mladići na povratku s drugog sprovoda.Tako je, odgovori don Bosco, i ne znamo hoće li ovim drugim pogrebom biti završen niz pogrebnih žalosti na Dvoru.

I doista, u noći od 10. do 11. veljače, nakon dvadeset dana teške bolesti umro je knez Ferdinando de Savoia, Đenovski vojvoda, kraljev brat u 33. godini života.
Vladar je bio shrvan zbog onih bolnih proročanstava koja su se obistinila. Jednog dana je uskliknuo: Nemam ni trenutak mira! Don Bosco mi ne da živjeti! Naredio je jednoj osobi iz Dvora neka ove riječi prenese don Boscu. (M.B. V. str. 176.)

Ove obiteljske tragedije morale su uvjeriti kralja kako mu tajanstvena pisma, koja je primio od don Bosca i od drugih svetih osoba, otkrivaju volju Božju i neka ne odobri zlokobni zakon, prije nego se posavjetuje sa Svetom stolicom. Ipak je taj zakon odobrila Narodna skupština s 94 glasa za i 23 protiv. A 22. svibnja odobrio ga je Senat s 53 glasa za i 42 protiv.

Kralj ga je potpisao 29. svibnja.

Dok su u Senatu raspravljali o ovom zlokobnom zakonu, 17. svibnja Kraljevski se dom zavio u golemu tugu zbog smrti  malenog Viktora Emanuela Leopolda koji je imao tek četiri mjeseca.

U 130 dana Kralj je izgubio majku, ženu, brata i sina. Don Boscovi su se proročki snovi u potpunosti ispunili. (M.B. V. str. 176.)

 

*Don Bosco je u 73 godine života i 47 godina svećeništva osnovao apostolsku obitelj s četiri ogranka: salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike, udruženje štovatelja Marije Pomoćnice; sagradio je četiri velike crkve; utemeljio mjesečni časopis Salezijanski vjesnik; napisao stotinjak knjiga i knjižica; osnovao sedamdeset i dvije salezijanske kuće; organizirao osam misijskih ekspedicija; iskazao se na diplomatskom polju posredovanjem između Svete Stolice i kraljevine Italije; putovao je, propovijedao, ispovijedao, sve u zanosnom optimizmu i radosti.

Baština svetog Ivana don Bosca: danas su redovnički redovi muških salezijanaca i ženski Marije Pomoćnice najbrojniji katolički redovi na svijetu, osobito upućeni na rad s mladima.

Izvor: narod.hr