12. ožujka 2003. Zoran Đinđić – zašto su europski narodi Srbima pripisali epitet “kraljoubojice”?

Foto: World Economic Forum / wikimedia commons

Europski narodi su Srbima pripisali epitet “kraljoubojice”, a može se slobodno reći da u ovoj karakteristici i ima dosta istine, jer ukoliko se izuzme knez Milan Obrenović koji je vladao svega 28 dana, nijedan srbijanski vladar nije rođen u svojoj domovini, u njoj se školovao i umro prirodnom smrću na prijestolju, piše telegraf.rs

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što povezuje vođu Prvog srpskog ustanka Đorđe Petrovića Karađorđa (1817.), kneza Mihaila Obrenovića (1868.), kralja i kraljicu Srbije Aleksandra Obrenovića i Dragu Mašin (1903.), prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 1914. u Sarajevu, predsjednika Srbije 1980-ih Ivana Stambolića (2000.), premijera Srbije Zorana Đinđića ( ubijen 12. ožujka 2003. godine) i dr.

Svi su oni ubijeni u atentatima u nizu tajnovitih intriga i borbi za vlast od strane atentatora bliskih vladajućim krugovima u Srbiji. Valja naglasiti da je pod sumnjivim okolnostima umro i srbijanski komunističko-fašistićki “vožd” Slobodan Milošević, u službenoj verziji umro od srca u Haagu.

No, Srbija ubija i druge političke vođe, osobito hrvatske. Srbi su ubili Stjepana Radića, Andriju Hebranga starijeg, pokušali dva ubojstva kralja Crne Gore, pokušali ubiti predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana (raketiranje Banskih dvora), te brojni drugi atentati koji su počinjeni od strane srbijanskih vlasti na nižim ili nepoznatim društvenim razinama.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jesu li  Srbi kraljoubojice ili je povijest imala zli tijek, pita se telegraf.rs  i nastavlja: svakako je činjenica da je tijekom 19. i 20. stoljeća gotovo svaki srpski vladar bio ili ubijen, nasilno svrgnut s vlasti ili abdicirao.

Pročitajte koji su sve vladari doživjeli ovako tragičnu sudbinu.

Od 1817. do 1934. godine ubijena su tri srpska i jedan jugoslavenski kralj. S prijestola su protjerani ili abdicirali u skoro isto vrijeme Karađorđe (1813.), knez Miloš (1839.), knez Mihailo (1842.), knez Aleksandar (1858.), kralj Milan (1889.) i kralj Petar II. (1941.).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I dok je na ubojstvo vođe prvog srpskog ustanka Karađorđa organizirao njegov kum Vujica Vuličević (egzekutor je bio Nikola Novaković), kneza Mihaila Obrenovića su ubila četvorica braće Radovanović, na inicijativu zbačene dinastije Karađorđević, pa je tako istragom i utvrđeno da je Aleksandar Karađorđević bio umiješan u organizaciju ubojstva.

I Karađorđevići i Obrenovići su kroz povijest imali vlast obilježenu krvlju. Treba se sjetiti i da je na kralja Milana Obrenovića pokušano nekoliko atentata, a pokušala ga je ubiti čak i jedna žena, Ilka Marković, snaha Svetozara Markovića. I dok su na kralja Milana uglavnom pokušani neuspjeli atentati, njegov sin Aleksandar Obrenović i njegova supruga Draga ubijeni su na zastrašujući način 1903. godine i bačeni kroz prozor palače. Njihovo ubojstvo je bila posljedica zavjere pojedinih oficira srpske vojske i pripadnika političkih stranaka (Crna Ruka).

Rijetki su srpski i jugoslavenski vladari koji su umrli na prijestolju, a da nisu ubijeni ili protjerani. Jedan od rijetkih je Josip Broz Tito. Ovom, takođe, možemo dodati i nekoliko neostvarenih atentata na vladare u Srbiji, na primjer ‘Ivandanjski atentat’ na gore spomenutog kralja Milana, koji je umalo odsjekao Pašićevu glavu (1899).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da je politički srpski tron tijekom 19. i kasnije 20. nastavio svoju krvavu i sumornu tradiciju govore činjenični podaci. Od najpoznatijeg atentata u Marseillesu na kralja Aleksandra I Karađorđevića, koji se zbio 1934. godine, prilikom njegove posjete Francuskoj, ta tradicija se i sa suvremenim političarima nastavila.

Srbijanske vođe, revolucionari, predsjednici i kraljevi su stradali na nasilan način. Tako je, ako se okrenemo novijoj povijesti Zoran Đinđić ubijen 12. ožujka 2003. ispred zgrade Vlade Republike Srbije, zato što je pokušao da Srbiju demokratizirati i okrenuti boljoj budućnosti.

Ima i onih na koje nije izvršen atentat, ali su svakako poražavajuće završili. Bivši predsjednik Srbije i SRJ, Slobodan Milošević, preminuo je 2006. godine u pritvoru Haškog tribunala, a sahranjen je u dvorištu obiteljske kuće u Požarevcu. Mnogi sumnjaju u nasilnu smrt Miloševića, jer je bio čovjek broj 1 u agresijama i zločinima Srbije na Hrvatsku, BiH i Kosovo, te najodgovorniji za Vukovar, Škabrnju, Srebrenicu, Sarajevo i brojne zločine nad civilima na Kosovu.

Telegraf donosi zapanjujući popis vladara u Srbiji koji su otišli na nasilan način u posljednjih 200 godina. Taj popis jasno svjedoči konstantu nasilne politike u Srbiji, ne samo prema susjednim narodima, već i vladarima u Srbiji:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Karađorđe – ubijen
– Knez Miloš – protjeran
– Knez Aleksandar Karađorđević – protjeran
– Knez Mihailo Obrenović – ubijen
– Knez Danilo Petrović – ubijen
– Kralj Milan Obrenović – protjeran
– Kralj Aleksandar Obrenović – ubijen
– Kralj Petar I Karađorđević – abdicirao
– Kralj Aleksandar I Karađorđević – ubijen
– Kralj Petar II Karađorđević – protjeran
– General Milan Nedić – ubijen
– Premijer Zoran Đinđić – ubijen
– Predsjednik Slobodan Milošević – svrgnut, umro utamničen u Hagu
– Vojislav Koštunica – abdicirao
– Boris Tadić – podnio ostavku/skratio mandat

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.