12. travnja 1970. Američka pravoslavna crkva – kako jedan pravoslavni narod može dobiti autokefalnu crkvu?

Foto: oca.org

Američka pravoslavna crkva je mjesna autokefalna crkva. Početak Američke pravoslavne crkve seže u 1793. kada je na Aljasci utemeljena duhovna misija od strane Ruske pravoslavne crkve. Od 12. travnja 1970. je ova crkva postaje autokefalna. Na čelu je metropolit, sa sjedištem u New Yorku. Američka pravoslavna crkva proširuje svoju nadležnost na dio pravoslavnih vjernika Kanade, Meksika, Argentine, Brazila, Perua, Venezuele, Australije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Američka pravoslavna Crkva je 1970. godine dobila autokefalnost od Ruske pravoslavne Crkve. Autokefalnost danas priznaju Ruska, Bugarska, Gruzijska, Poljska i Pravoslavna crkva čeških zemalja i Slovačke. Nije priznata kao autokefalna crkva od strane Carigradske patrijaršije, Aleksandrijske, Antiohijske,Jeruzalemske, Rumunjske, Ciparske, Grčke i Albanske pravoslavne crkve, ali sa njom se nalaze u punom kanonskom i euharistijskom jedinstvu. One je smatraju i dalje kao samoupravnu crkvu u sastavu Ruske pravoslavne crkve.

Njene crkve i manastiri se uglavnom nalaze na teritoriju SAD-a i Kanade, iako ih ima i u Meksiku i Australiji. Broj vjernika je prilično neodređen. Procjene se kreću do 1.100.000 vjernika.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Američka pravoslavna Crkva je nastala od mitropolije Ruske pravoslavne crkve u Americi (1970.) kada je od Moskovske patrijaršije dobila samostalnost.

 

Tko su Hrvati pravoslavne vjere?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Znate li da danas u Hrvatskoj postoji čak 16.000 Hrvata pravoslavne vjere, prema popisu iz 2011. godine, te su poslije vjernika Katoličke crkve, muslimanske zajednice i pripadnika Srpske pravoslavne Crkve, Hrvati pravoslavci četvrti po brojnosti u našoj domovini? Postoji li mogućnost da taj veliki broj ljudi dobije svoje autokefalnu Hrvatsku pravoslavnu crkvu? O djelovanju Hrvatske pravoslavne crkve u II. svjetskom ratu (1942-1945), i čak 31. svećeniku HPC-a ubijenom od partizanskom bijesu pisali smo ovdje:

10. siječnja 1861. rođen patrijarh Germogen – što niste znali o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi?

Dana 29. lipnja godine 1945. uhićeni su u zagrebu, a već sutradan, 30. lipnja strijeljani:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit Grigorij Ivanović Maksimov – Germogen, s brojnim svećenicima Hrvatske pravoslavne crkve.

– poglavar Evangelističke crkve u Hrvatskoj, biskup Philipp Popp

– poglavar Islamske zajednice Ismet efendi Muftić, zagrebački muftija.

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pravo na Crnogorsku i Makedonsku pravoslavnu crkvu sprječava Srpska PC-a!

Danas autokefalnost traže Crnogorska pravoslavna crkva i Makedonska pravoslavna crkva koje se nalaze pod jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve koja odbija dati autokefalnost tim crkvama. No, malo je poznato da takva crkvena situacija nije bila do stvaranja Jugoslavije i da je Tomos Srpske pravoslavne crkve (Povelja carigradskog patrijarha) dana srpskoj pravoslavnoj crkvi tek 1922. godine. Naime,nakon što je Srbija u Balkanskim ratovima okupirala Kosovo i Makedoniju, te nakon I. svjetskog rata ‘prisajedinila’ Crnu Goru i većinu današnje Vojvodine, te nakon stvaranja Jugoslavije, tek tada carigradski patrijarh daje Tomos Srpskoj pravoslavnoj crkvi. SPC je obuhvaćala sve pravoslavne narode u toj Jugoslaviji (uključujući i Crnogorce i Makedonce, kao i dvije eparhije u hrvatskoj Dalmaciji Zadarsku i Bokokotorsku koje su do tada bile pod direktnom jurisdikcijom Carigrada).

Nedavno priznanje autokefalne i davanje Tomosa Ukrajinske pravoslavne crkve od strane carigradskoj patrijarha razbijesnio je poglavare Ruske pravoslavne crkve koja je imala jurisdikciju nad Ukrajinom, pa čak i predsjednika Putina (osobito zbog rusko-ukrajinskog sukoba). No, to je uplašilo i čelnike Srpske pravoslavne crkve da bi slično priznanje mogli dobiti i Crnogorska pravoslavna crkva i Makedonska pravoslavna crkva – Ohridska arhiepiskopija, a možda čak to i tražiti vjernici koji su se izjasnili kao Hrvati pravoslavne vjere.

U tome Tomosu iz 1922. godine kada je utemeljena Srpska pravoslavna crkva doslovno piše: „Sveta Crkva uređujući i obavljajući sve kako treba a radi nazidavanja, smatra da je i ovo svojstveno dobrom uređivanju i kanonskome poretku, DA PODEŠAVA I UREĐUJE GRANICE CRKVENE UPRAVE PREMA POLITIČKIM PROMJENAMA KOJE SE DEŠAVAJU, UKOLIKO JE TO DOZVOLJENO SVETIM CRKVENIM ZAKONIMA, kako bi se upravljanje crkvenim poslovima vršilo bez teškoća i sa cjelishodnošću i kako bi od toga proizilazila veća korist za hristoimeni narod”.

To znači da bi političke promjene i stvaranje država Crne Gore i Makedonije, koje je Srbija okupirala početkom 20. stoljeća, značile i veliku mogućnost stvaranja tih nacionalnih autokefalnih crkava.

 

Prostačko pismo patrijarha SPC-a Irineja carigradskom patrijarhu zbog Ukrajinske pravoslavne crkve

U javnost su još lani iscurile potankosti prostačkog pisma koje je srpski patrijarh Irinej uputio carigradskom ekumenskom patrijarhu Bartolomeju držeći mu lekcije iz kanonskog prava i pravoslavne ekleziologije. Prvi čovjek Srpske pravoslavne Crkve prvo je s visoka ustvrdio kako “etnofiletizam predstavlja jedno od najvećih zala suvremenog pravoslavlja”, a potom je otišao korak dalje i mrtav-hladan rekao kako su nacije u Ukrajini, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori “izmišljotina komunizma”. U tom svom pismu srpski patrijarh Irinej nije skrivao strahovanje od davanja autokefalije pravoslavnim crkvama u Makedoniji i Crnoj Gori, piše Glas Slavonije

No, hajde recimo da su u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi odavno oplakali gubitak Makedonije, ali iduća Bartolomejeva poruka otvorila je nevjerojatnu Pandorinu kutiju udarivši u jedan od najvećih srpskih crkvenih i nacionalnih mitova. Naime, Bartolomej je kazao i ovo: “Ako Bog da, doći u Beograd jesenas na poziv patrijarha Irineja jer sam pozvan na proslavu 800 godina od rukopoloženja sv. Save. Kada me pitaju hoću li ići, kažem, ako me je patrijarh pozvao, doći ću sa zadovoljstvom”.

Što je tu sporno?

Prvi čovjek svjetskog pravoslavlja otvoreno je srpskoj javnosti u lice rekao kako dolazi samo na proslavu tzv. hirotonije sv. Save, ali ne i na izmišljenu 800. obljetnicu srpske autokefalije koju je spomenuti Nemanjić izmislio. Kaotični, autarkični i neumreženi srednji vijek bio je idealan za izmišljanje svakojakih laž i mitova. Srbi su se tako počastili bezočnom laži o autokefaliji koju je navodno sv. Sava izborio 1219. u Niceji kamo su se pred križarima, Mlečanima i Francuzima sklonili bizantski car i patrijarh.

No, navodni tomos o srpskoj crkvenoj samostalnosti nije nigdje ostao zabilježen čak ni u prijepisu ili u bilješkama suvremenika. Zbog laži oko autokefalije ohridski arhiepiskop Dimitrije Homatijan (Demetrios Chomatenos) čija se vlast protezala i na srednjovjekovnu Rašku zaprijetio je “arhimandritu Savi” prokletstvom i izopćenjem. Svoj prvi i jedini tomos u povijesti Srpska pravoslavna Crkva dobila je tek 1922. kada je voljom Carigrada došlo do legalizacije srpskih vojnih osvajanja u Prvom svjetskom ratu odnosno do ujedinjenja svih pravoslavnih crkava na prostoru novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nije nikakva tajna da je Srpska pravoslavna Crkva za taj “paket aranžman” isplatila tadašnjem carigradskom patrijarhu milijun i pol švicarskih franaka na ime izgubljenih crkvenih prihoda, završava Glas Slavonije

 

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.