Bez okolišanja se može tvrditi da su Fatima, odnosno Marijina ukazanja ondje obilježila dvadeseto stoljeće, a prema riječima pape Benedikta i pape Franje, misija Fatime još nije završena. Makar je 2000. objavljena Treća fatimska tajna koju je sveti Ivan Pavao II. primijenio na sebe.
Ukazanja su se zbila u znakovitoj godini, 1917. godine. Slavilo se četiristo godina od Lutherova raskola i reformacije, dvjesto godina od osnutka prve masonske lože u Londonu. Te su godine ušle Sjedinjene Države u rat te je europski sukob prerastao u svjetski. Ujesen te godine Oktobarska revolucija, ruše se tri (kršćanske) europske monarhije, komunisti preuzimaju vlast. Strahovlada u Rusiji. Stvara se SSSR, revolucionari ni pred čim ne prežu. U Rimu, na Trgu sv. Petra te godine masoni otvoreno demonstriraju protiv Pape i Katoličke Crkve, nose transparente s likom Sotone, veličaju Sotonu stihovima nobelovca i masona G. Carduccija. Englezi zauzimaju Jeruzalem, potiču Arape na ustanak protiv osmanskog carstva.
Što čini Nebo? Uzima troje nepismene djece s kraja europskoga kontinenta i preko njih šalje poruke. Marija im se ukazuje šest puta, a prethodno su imali ukazanja Anđela Portugala koji ih je na stanovit način spremao za Marijina ukazanja.
Na svjetske revolucije slijedi nebeska ‘proturevolucija’.
Nebo odlučuje o ishodu rata, a ne samo oružje!
Marijina ukazanja djeci u Fatimi priznata su 1930. godine. Te su godine portugalski biskupi posvetili svoju zemlju Bezgrješnoj Djevici Mariji. Portugal je bio pošteđen ratnih sukoba i razaranja kakva su se dogodila u Španjolskoj, gdje su komunisti htjeli preuzeti vlast. Bio je pošteđen i od Drugoga svjetskoga rata.
Vjerujemo, zahvaljujući Mariji i Nebu.
Za pape Pija XI., god. 1938. Europa je bila svjedo kom žarkoga noćnoga svjetla koje je poput krvi preplavilo europski kontinent. To je dio sadržaja druge fatimske tajne. Drugi svjetski rat. Hitler je gotovo gospodar Europe. Na svetkovinu Svih svetih 1942. papa Pio XII. (za biskupa je posvećen za prvoga ukazanja, 13. svibnja 1917.!), u povodu 25 godina fatimskih ukazanja, posvetio je cijeli svijet i Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu. Ponovio je to 8. prosinca. Od toga nadnevka, svečane posvete Marijinu Srcu, Nijemci gube sve velike bitke. Ratna se ‘sreća’ okreće protiv sila Osovine.
Netko drugi – Nebo! – odlučuje o ishodu rata, a ne oružje.
Marijanski papa Pio XII. proglašava istinom vjere Marijino uznesenje na nebo 1950. godine. Bio je višekratno svjedokom plesa sunca u vatikanskim vrtovima. Proglašava Marijansku godinu 1954., u povodu 100. obljetnice istine o Marijinu Bezgrješnom začeću.
Treća fatimska tajna
Ivan XXIII. i Pavao VI. imali su u rukama treću fatimsku tajnu, ali je nisu objavili svijetu. Poljski papa Ivan Pavao II., za prvoga pohoda Poljskoj za Duhove 1979. godine, cijelu je domovinu podignuo na noge. Gromkim je glasom molio, preklinjao Nebo, da se Duh Sveti spusti na Poljsku. Uzdrmao je komunistički poredak u temeljima. Postaje ugroza komunističkim režimima.
Organizira se atentat na Papu na dan Fatimske Gospe, 13. svibnja 1981. Papa je preživio atentat zahvaljujući zahvatu same Gospe. Metak iz svoga tijela dao je ugraditi u krunu Fatimske Gospe. Uz zlato, srebro, dragulje u kruni, imamo ondje i čelični naboj, koji je Marija ‘navodila’ da ne razori tijelo Svetoga Oca. Papa je trajno obilježen atentatom, mučenička je krv tekla Trgom svetoga Petra. Preminuo je 2. travnja 2005. u 21.37. Zbrojimo li znamenke dana i trenutka smrti, obje daju broj ‘13’. nadnevak Marijinih ukazanja u Fati – mi! Svoj je život proživio pod geslom „Totus Tuus“. Slijedeći svoje poslanje 1984. godine, na Blagovijest, izrekao je posvetnu molitvu Blaženoj Djevici Mariji. Godinu dana nakon toga dolazi u Sovjetskom Savezu do smjene vlasti. Gorbačov počinje proces perestrojke i glasnosti, što vodi u pad i urušavanje komunističkih režima na europskom Istoku.
Ivan Pavao II. proglasio je Marijansku godinu (u povodu 2000. rođenja BDM) Marije 1987. godinu. Nedugo nakon toga pada Berlinski zid, bez metka. Revolucija svijeća, tihih milijunskih molitvenih mimohoda, dugih klanjanja u crkvama. Najveće čudo drugoga tisućljeća! Pad komu nizma. ŠTO JE ZNAO SVETI POLJSKI PAPA? Na Božić 1991. Sovjetski Savez prestaje postojati kao država! Bog se rađa, a sotonski bastard, ‘kopile’ nestaje s pozornice svijeta. Ruska federacija doživljava vjerski preporod. Treba samo pogledati brojke i vidjeti kako se uozbiljuju fatimska pretkazivanja u Rusiji. Prema tajni, Marija pretkazuje stanovito vrijeme mira. Komunizam je tlačio cijela dva naraštaja, ispijao dušu i srce, svojim bezboštvom, ubijao Boga u dušama.
Pad komunizma jest nebeska ‘protu – revolucija’
Nemoguće je pobrojati zla koja je donio komunizam svijetu, na svakom području. Čini se da se razdoblje mira o kome Marija govori u tajnama bliži kraju. Suočeni smo s novom paklenom silom, islamističkim terorizmom. Sveti Papa zaklinjao je predsjednika Busha da ne ulazi u rat protiv Iraka. Tim je ratom otvorena Pandorina kutija zla, počevši od Iraka (gdje su kršćani imali povlašteni položaj, a danas su gotovo iskorijenjeni!), što se onda prenijelo na Sjevernu Afriku, koja bijaše stabilna. „Arapsko proljeće“ donijelo je led i mrzlinu u srce i krv kršćana u Iraku, Libiji, Tunisu, Egiptu, Siriji, Turskoj, u cijelom islamskom svijetu (Boko Haram u Nigeriji, napadi na kršćane u Pakistanu itd.) i tzv. Islamsku državu. U svome ukazanju Gospodin biskupu iz Nigerije nudi ognjeni mač koji se u rukama biskupa pretvara u krunicu.
Marija je u Fatimi nazvala sebe Kraljicom krunice.
Krunica kao moćno oružje protiv Pakla. Veliki je Papa iz Poljske htio da Europa prodiše s oba plućna krila. Istok je prodisao, Zapad je, čini se, doživio plućni infarkt. Ne diše plućima vjere, kršćanstva. Nema Isusa Krista, nitko za njim ne žali. Sveti je Papa htio da se obje Crkve, pravoslavna i katolička, međusobno uvažavaju, prožimaju, nadahnjuju, zbratime, što bi bila obostrana dobit. Sanjao je ponovnu evangelizaciju Europe, kršćansku obnovu, zaustavljanje procesa sekularizacije i porasta materijalizma na Istoku i Zapadu. Bio je prava osoba na pravom mjestu u pravo vrijeme, osoba koja je uvela Crkvu u novo stoljeće i tisućljeće, kako mu je i pretkazao njegov duhovni otac, varšavski kardinal Stefan Wyszyński (Višinski).
Ugroza Crkvi i vjeri u ovom stoljeću nije više komunistički ni ateistički Istok, nego većma Zapad koji sve više gubi vjeru. U Rusiji se broj vjernika udvostručio, a na Zapadu prepolovio, pogotovo broj duhovnih zvanja.
U gotovo svim pitanjima etike i morala Zapad se ne obazire na Kristov nauk.
Pobačaji i eutanazija su ozakonjeni, genderizam preuzima maha, istospolna partnerstva su legalna. Nastava u školama nudi krivu sliku o čovjeku, nespojivu s kršćanskim poimanjima. Relativizam je postao službeni svjetonazor, kršćanski simboli protjeruju i uklanjaju se s javnih mjesta, pojam istine se anatemizira. Hedonizam, razuzdanost kao posvemašnja ‘sloboda’ postaje nova religija, društvo živi kao da Boga nema. Dok se Istok vraća Bogu, dotle Zapad želi preko Ujedinjenih naroda nametnuti svoje bezboštvo, ponegdje čak i silom.
I tko će suočen s tim smjeti ustvrditi kako su Marijina ukazanja suvišna, zastarjela, za radoznalce ili pobožne duše? One su vapaj Neba ovoj Zemlji u nevolji, vapaj za zaokretom i obraćenjem.
Počnimo od sebe.
Fra Tomislav Pervan
Cijeli članak pročitajte ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
