Na današnji dan 14. veljače 1899. rođen je veliki hrvatski dirigent i skladatelj Lovro von Matačić. Rođen je na Sušaku u obitelji kojoj je plemićki naslov dodijeljen još u 17. stoljeću.
Pripadao je eliti europske i svjetske glazbe. Od osme godine bio je član Bečkih dječaka, zbora Dvorske glazbene kapele. Nakon II. svjetskog rata komunistička diktatura zatvorila je i progonila slavnoga dirigenta.
Po vlastitim riječima boravak među Bečkim dječacima je bio temelj za njegov kasniji umjetnički razvoj.
Streloviti uspon Lovre Matačića počinje 1932. kada postaje dirigent Berlinske filharmonije, nastupajući diljem svijeta u najpoznatijim koncertnim i opernim dvoranama.
Bio je toliko dobar da je jednom prilikom slavni Herbert von Karajan ispričavajući se Londonskom simfoničarima što otkazuje koncert rekao: “Uzmite Hrvata Lovru Matačića. Ako nije toliko dobar kao ja, onda je samo bolji od mene!“
Maestro Matačić bio je veoma skroman, druželjubiv i duhovit. Kada je jednom prilikom neki kritičar napisao da u njegovoj izvedbi Brahmsa nije vidio ništa novo, Matačić je rekao da to prihvaća kao izraz priznanja, jer cijeloga života nastoji samo jedno: izvesti djelo točno onako kako ga je skladatelj zamislio i napisao.
Kao posve nevin čovjek koji se cijelog života bavio samo glazbom, komunističke vlasti su ga poslije rata uhitile i osudile na zatvor. Nakon provedenih godinu dana u jugoslavenskim kazamatima, po pričanju starih Zagrepčana, morao je još godinama za kaznu čistiti ulice Zagreba i Glavni zagrebački kolodvor. Bilo je to poniženje koje je veliki maestro ponizno podnio, u skladu sa svojim plemenitim karakterom, opraštajući barbarima koji su na svaki pustošili njegovu domovinu.
Tek 1954. diktator Josip Broz Tito mu je osobno ishodio izdavanje putovnice čime mu glazbena karijera ponovno dobiva zamah. O ovim godinama vlastite kalvarije i progona pokojni maestro je nerado govorio, a odlazak u svijet omogućio mu je novi uspon u sjajnoj glazbeničkoj karijeri.
Umro je u Zagrebu 1985.
