Na današnji dan 1942. četnici su pobili Rome u Gorskom Kotaru. I u posljednjem ratu, što se skriva, srpska četnička vojska je 1992. kod Zvornika napravila strašan pokolj Roma: zaklali su noževima ili pucnjevima iz pištolja 27 Roma, te ih bacili u jamu.
Ono što se skriva je i činjenica da je Srbija u II. svjetskom ratu izvršila genocid nad Romima na sličan način kao i nad Židovima. Nacistička Srbija je prva u Europi počinila genocid nad Židovima, ali i Romima.
Četnički pokolji Roma i drugih nacionalnih manjina
Među najokrutnije četničke zločine ove vrste možemo izdvojiti slučaj kada su u selu Radigojni kraj Vrbovskoga u noći 17./18. studeni 1942. žicom vezali dvije romske obitelji te ih zatvorili u njihovoj drvenoj kući i žive zapalili. Te je noći živo zapaljeno 14 osoba, od čega 6 djece.
Pored ovoga slučaja posebnom se okrutnosti ističe i ubojstvo starca Nikole Blaževića iz Maovica, 26. siječnja 1943. godine Tog su ga dana Đujićevi četnici živoga nabili na kolac i pekli ga na vatri u obližnjoj kovačnici (jednako kao i svećenika Gospodnetića u Bos. Grahovu prilikom ustanka 27. srpnja 1941.). Četnici su, na sličan način, u Otavicama strica glasovitoga hrvatskoga kipara Ivana Meštrovića, Iliju Meštrovića, starca od 86 g., bacili živoga u njegovu zapaljenu kuću i tako usmrtili.
Prijetnje pokoljima svakako su bile jedan od najučestalijih oblika četničkoga terora nad Hrvatima, ali i Romima i ostalim ne-srbima u NDH. Taj obrazac je potpuno sličan onome koji smo uživo vidjeli u Domovinskom ratu kada su četnici ubijali sve što nije srpsko: Hrvate, Čehe, Mađare, muslimane, Albance, Talijane, Rusine, Rome i druge ne-srpske skupine. Pod četnicima su u pokoljima stradavala mađarska sela kao Laslovo i Korođ, češko Ivanovo Selo, grad Lipik i okolica, gdje su živjeli pripadnici talijanske nacionalne manjine.
Četnički pokolj Roma kod Zvornika 1992. godine – silovali žene, ubijali i djecu
I u posljednjem ratu 1992. četnici su napravili veliki zločin nad Romima. Dana 12. lipnja 1992. godine po dolasku u Skočić kod Zvornika, pripadnici jedinice „Simini četnici“ prvo eksplozivom su srušili džamiju, a zatim u jednu kuću skupili sve mještane Rome koje su zatekli u selu, među kojima je bilo djece, žena i odraslih muškaraca. Od njih su oduzeli i prisvojili vrijedne stvari, a zatim su ih tukli rukama, nogama, kundacima pušaka i drugim predmetima, pri čemu su Arifa Nuhanovića (58 godina) na tom mjestu ubili.
U isto vreme, četnici su silovali žene Romkinje.
Nakon toga su preostale Rome odvezli do jame na mestu zvanom Hamzići u blizini sela Šetići, te ih pojedinačno izvodili iz vozila i ubijali noževima i iz vatrenog oružja, a leševe bacali u jamu. Zatim su u jamu ubacili bombu.
Tom prilikom ubili su 27 romskih civila.
Osmogodišnji Zijo Ribić, iako teško ranjen, uspio je pobjeći iz jame. Tri Romkinje držane su nekoliko meseci kao robinje „Siminih četnika“, tokom kojih su ih silovali, tukli, ponižavali i primoravali da služe pripadnike ove jedinice.
Za tako težak zločin kao što je ubojstvo 27 romskih civila, među kojima je bilo i devetoro djece i jedna trudnica, ni jedan od pripadnika jedinice „Simini četnici“ nije osuđen. Patnja Zije Ribića, jedinog koji je preživio strijeljanje i kojem su ubijeni roditelji, šest sestara i brat, nastavljena je i produbljena.
Srbija počinila genocid nad Romima u II. svjetskom ratu
Jesen 1941. godina bila je sudbonosna za Rome koji su živjeli u Beogradu. Oko 1.000 muškaraca je tada bilo streljano u velikim odmazdama koje su njemačke i kvislinške vlasti koristile, između ostalog, kao paravan za početak provedbe konačnog rješenja “židovskog i romskog pitanja”. Istovremeno su Romi streljani i u drugim gradovima Srbije: Šabac, Kruševac, Kragujevac, Niš, Leskovac.
Žene, kćeri, majke i djeca streljanih Roma iz Beograda bili su mjesec dana kasnije internirani u logoru smrti na Sajmištu, poznatom kao “Judenlager Semlin”. Njihovo interniranje je počelo 8. prosinca 1941. godine, na isti dan kad je u poljskom gradiću Helmno počeo funkcionirati prvi logor smrti u Europi, u kojem su prve žrtve bile Romi i Židovi iz geta u Lodzu. Tu su ubijeni u dušegupki, pokretnoj plinskoj komori u obliku kamiona koja će nekoliko mjeseci kasnije obavljati isti posao u Beogradu.
Sve to nije bilo samo isključivo djelo njemačke vojske, već su veliki udio u tome imale srbijanske policijske i vojne snage sastavljene od Srbijanaca kao ljotićevci, nedićevci, četnici i drugi.
Srbijanski žandari su pazili da svi Romi iznad 16 godina nose žute trake s natpisom „Ciganin“, da ne ulaze u kavane i sva druga javna mesta, da ne koriste tramvaj, da ne idu na plac prije deset sati, da se više ne miješaju sa tzv. “arijevskim” stanovništvom glavnog grada. Istovremeno, VII odsjek Specijalne policije, poznatiji kao „Policija za Židove“, vršio je registraciju svih Roma u Beogradu i u drugim gradovima Srbije, kao i popis njihove imovine. U Beogradu je tada evidentirano 3.044 Roma. Bilo ih je mnogo više, ali je veliki broj njih nastavio, upravo kao i za vrijeme Jugoslavije, deklarirati kao Srbi a ne kao Romi, između ostalog jer u Jugoslaviji bilo nije priznato postojanje romske nacionalnosti.
Uglavnom, u Srbiji su uhapšeni svi Romi do kojih se moglo doći. Svi su utovareni u kamione i odvedeni najpre u obližnu žandarmerijsku stanicu, i posle nekoliko sati u logor Topovske šupe (u samom Beogradu). Tu su ostajali najviše tri dana, poslije čega su strijeljani na stratištu u Jajincima u blizini Beograda.
Kasnije su srprke policijske snage dovodile Rome u logor za ubijanje na Sajmištu, gdje su bili ubijani bez milosti.
O ovom prešućenom zločinu u Srbiji u II. svjetskom ratu, na sličan način kako se desetljećima skrivao genocid nad Židovima u nacističkoj Srbiji, piše romski portal pod naslovom Genocid nad Romima u Beogradu
Tekst se nastavlja ispod oglasa