Već u tzv. „zlatnim 20-im“ velika urbana seksualna scena i subkultura cvjetala je u Berlinu pod njemačkom Weimarskom Republikom. Seksualna i druga eksperimentiranja, u Njemačkoj prije više od stotinu godina, otvorila su put današnjem populističkom i trendovskom razumijevanju seksualnog identiteta i uopće svega devijantnog što se danas događa po pitanjima seksualnosti u zapadnom društvu-
Vrijedno je, zapažanja radi, istaknuti da je Berlin u isto vrijeme bio centar njemačkog komunističkog pokreta (pa i zapadnoeuropskog), u njemu je osnovana KP Njemačke, te mjesto pokušaja komunističke revolucije po uzoru na SSSR. Osim toga u Berlinu, osobito u visokom društvu, bio je u to vrijeme vrlo raširen spiritizam i okultizam, ezoterija uopće kao antipod kršćanskom društvu.
Dr. Magnus Hirschfeld otvorio je u Berlinu Institut za seksualnu znanost u ožujku 1919. godine, prvi takav objekt u svijetu koji je nudio savjete za seksualna pitanja muškarcima i ženama, homoseksualcima, transvestitima i interseksulanim osobama također poznatim kao hermafroditi. Institut predstavlja prvi pokušaj da se uspostavi nešto što se zove „seksualna znanost“ (pod nazivom seksologija) kao tema za legalne i legitimne sveučilišne studije i istraživanja, što se danas i dogodilo.
Institut je naglašavao potrebu javnog obrazovanja o pitanjima (slobodne) seksualnosti i imao čak Muzej seksualnosti koji nije imao samo zidne karte i fotografije, već i bio ispunjen slikama falusa i raznim perverzijma i fetišima. Fotografije homoseksualaca odjevenih u ogromne šešire, naušnice i šminke punili su zidove muzeja, kao i žena u muškoj odjeći.
Kada je dr. William Robinson, njujorški liječnik i istaknuti aktivist za kontrolu rađanja u vremenima dok se tek rađala, posjetio institut 1925. godine, izjavio je: “To je ustanova apsolutno jedinstvena u cijelom svijetu … za koju se nadam da će se uspostaviti u Sjedinjenim Američkim Državama, ali za koju sam osjećam da ne bi bila prihvaćena zbog našeg licemjernog stava prema svim pitanjima seksa. ”
Dr. Willimam Robinson bio bi vrlo zadovoljan kada bi danas, nakon stotinjak godina ustao iz groba, te bi dobro protrljao oči vidjevši što se sve u međuvremenu izdogađalo u SAD-u i Europi na području seksualnosti. Bio bi više nego zadovoljan, usprkos nevjerici, te smatrao da je u Berlinu zaista započet dobar posao. Naime, seksualna „kultura“, bez standarda, kriterija i ograda, zavladala je Zapadom već odavno, a danas samo ide prema svojoj kulminaciji pred očima naše generacije.
Sve je, dakle, počelo u Njemačkoj i njenom glavnom gradu Berlinu.
Mnogo toga dobrog iznjedrila je Njemačka u znanosti, umjetnosti i drugdje, ali ispod njezine kape i iz njezinih ruku su izašla i neka najveća društvena zla kao nacionalsocijalizam ili teoretski filozofi i utemeljitelji komunizma u svom ekstremnom obliku koji su nadahnjivali zločinačke revolucije pune krvi. I tu je prednjačio Berlin i njegova Clara Zetkin, bliska prijateljica Engelsa i Lenjina, sa pokušajima praktičnog oživotorenja komunizma revolucije.
Sada znamo da je, osim Komunističke partije, i „seksologija“ imala početak u Berlinu.
Dakle, već u tzv. „zlatnim 20-im“ velika urbana gay scena i homoseksualna subkultura cvjetala je u Berlinu pod njemačkom Weimarskom Republikom. Seksualno eksperimentiranje između istog spola i pokušaji (pa i medicinski) pomaganja ljudima ‘uhvaćenim unutar pogrešnog tijela’ u Njemačkoj prije više od stotinu godina oblikovalo je naše razumijevanje seksualnog identiteta danas.
„Znanost o transseksualnosti” osnovana je upravo u Berlinu na Institutu za seksualnu znanost u kojoj je izvedena i prva operacija muško-žensko.
Riječi “homoseksualac” ili “transvestit” bile su njemačke inovacije.
Muška prostitucija, homoseksualni barovi i noćni klubovi, cabareti naseljeni od strane homoseksualaca, lezbijki i transseksualaca cvjetali su u ovoj subkulturi.
Priznajmo, mnogi nismo niti pomišljali da se tako nešto događalo prije čak 100 godina, uvjereni da je sva ova silna zaokupljenost seksom umotovorina tek novijih vremena.
Weimarska Republika izašla je iz velikog I. svjetskog rata rata. Kaiser je otišao, Versailleski ugovor iz 1919. donio je ukidanje Njemačkog Carstva i gubitak značajnih količina njezinog teritorija. Bilo je to mučno vrijeme za postratnu Njemačku, ali ne i za Berlin, stari pruski carski glavni grad koji je postao – najliberalniji i najnemoralniji grad na svijetu, kako su ga zvali.
Pisci, pjesnici, umjetnici iz Londona, Francuske i SAD dolazili su u glavni njemački grad kako bi svjedočili i iskusili divlju „seksualnu slobodu“, zajedno sa drugima željnim perverzija, orgija, slobodnog seksa ili voajerstva. Zapadni Europljani, Skandinavci i Rusi dolazili su upoznati razvratni hedonistički noćni život i zabavnu kulturu njemačkih kapitalista (zarade su bile enormne, to je postao biznis pod maskom uživanja, slobode i ljudskih prava).
Prostitucija (muška i ženska), voajerizam, orgijastička okupljanja, homoseksualni barovi, slobodan seks – sve je to bio dio njemačkog glavnog grada još prije 100 godina.
Na drugoj strani ovog razvrata, dekadencije i hedonističkog uživanja, Njemačka je istovremeno upadala u strahovite ekonomske i političke probleme.
Vrlo brzo nakon Velike svjetske krize koja je počela 1929. pojavio se – Adolf Hitler, a Berlin se, umjesto za seksualni razvrat, preko noći počeo pripremati za rat protiv cijelog svijeta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
