Slavni jeruzalemski biskup rođen je 315. godine. Zaredio ga je za biskupa cezarejski metropolit Akacije koji je pripadao arijancima. Kao pobornik nicejske vjeroispovijesti, Ćiril je morao podnositi trpljenja zbog progonstva arijanaca. Osudile su ga dvije pokrajinske sinode, nekoliko puta je morao bježati iz svoga biskupskog sjedišta, ali je ostao vjeran Nicejskom vjerovanju. Sudjelovao je na važnom II. ekumenskom saboru u Carigradu 381. godine.
Postao je glasovit po svojim Katehezama od kojih su nam, zahvaljujući jednom stenografu, sačuvane 24. Kateheze su održane 350. godine u bazilici Svetoga Groba u Jeruzalemu. Prvih 18 kateheza su posvećene katekumenima, a zadnjih 5 novokrštenicima. Prvih pet raspravljaju o vjeri, grijehu, i pokori, a daljnjih 13 razlažu krsnu vjeroispovijest. Pet zadnjih kateheza nazivamo „mistagoške”, a održane su novokrštenicima o blagdanu Pashe. Raspravljaju o sakramentima i kršćanskom bogoslužju. Ćiril raspravlja o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Euharistiji i izričito govori o pretvorbi (metabalesthai – transubstantiatio). U njegovim katehezama nalazimo podatke o epiklezi i spomenu pokojnika u Svetoj misi.
U kristologiji izričito odbacuje arijanske tvrdnje i ispovijeda Krista kao Boga od Boga, ali namjerno izbjegava izraz „homousios” jer mu miriše na sabelijanizam ( prema tom naučavanju samo je jedan Bog koji vlada i upravlja (monarh), a Sin i Duh Sveti samo su prolazni oblici (modusi)). Zbog toga kolebanja Ćiril za dugo vremena nije prihvaćen od svih kršćana kao svetac, ali ga Crkva s vremenom prepoznaje kao jednu od najvažnijih osoba u povijesti Crkve i proglašava – crkvenim naučiteljem.
Umro je 386. ili 387. godine. Na današnji dan se slavi od starine u Jeruzalemu i općenito na cijelom Istoku. Njegov blagdan na Zapadu uveden je tek 1882. godine. Papa Leon XIII. proglasio ga je naučiteljem Crkve.
