Dana 19. listopada 1991. završila je Bitka za Farkašić. Bila je to jedna od ključnih pobjeda u kojoj je zaustavljeno prodiranje neprijatelja prema Kupi i Zagrebu. Ludu hrabrost pokazali su pripadnici 2. gardijske brigade, poznate kao Gromovi (gardijska brigada s područja Zagreba, Siska i Karlovca), a osobito 30-ak pripadnika legendarnih Crnih mambi.
Pročitatje nevjerojatno, gotovo filmsku priču, o junacima iz Crnih mambi…
Većina stanovinka Zagreba niti ne zna da se ovih listopadskih dana vodila jedna od glavnih bitaka obrambenog rata u kojem je bila u pitanju cijela sudbina hrvatskog naroda. U vrijeme najvećih pokolja od Slavonije, preko Like do Dalmacije i Dubrovnika, hrabri Gromovi, pripadnici 2. gardijske brigade, branili su Pokuplje. Najveću ulogu je imalo 30-ak izviđača i pripadnika “Crnih mambi”, 2A brigade, “Gromovi”. Ovih dana odaje im se počast u Farkašiću u kojem su izveli pravo čudo, za koje će mnogi reći da graniči s ludošću. Svaki bi stanovnik metropole, dok hoda zagrebačkim pločnicima, trebao znati ovu priču i sa zahvalnošću je prenositi budućim naraštajima…
Moćna JNA tog je listopada ’91. godine zaključila kako će se lakoćom pravcem Petrinja – Lekenik – Velika Gorica spojiti s ostalim postrojbama JNA, čime bi Zagreb imala na pladnju. Nikako nisu računali na Farkašić, malo mjesto kraj Kupe, a niti na želju diverzanata iz Crnih mambi da ih odbiju pod svaku cijenu. Bitka je započela 18. 10. i iako je brojčana nadmoć i bolja opremljenost više stotina vojnika JNA ukazivala na njihovu glatku pobjedu, Mambe pojačane lokalnim branitelja obranile su selo i zarobile tri tenka, a da pritom nisu imali gubitke.
Sljedećeg dana – šok. Hrabri izviđači pod zapovjedništvom Petra Bajana zbog guste magle slučajno upadaju među četnike i vojnike JNA, kada dolazi do izražaja Bajanovo lukavstvo:
– Ono što smo ujutro našli, bilo je za ne povjerovati. Njihovi napušteni tenkovi su još brujali, sve je bilo puno krvi i zavoja, ali nigdje leševa. Oni su cijelu noć izvlačili svoje mrtve… Moji dečki su skidali s tenkova mitraljeze, a ja sam si za opasač stavio jugoslavensku zastavicu koju sam tamo našao. Poveo sam 5 – 6 dečki po toj magli u izviđanje, zanimalo me gdje su se povukli. Krenuli smo i srećom, nismo imali običaj u takvim akcijama nositi naše oznake jer smo se već sljedećeg trenutka našli usred njihova tabora! Bilo ih je kao mrava, a svi su iskopali rovove po dužini. Tenkova je bilo više nego naših vojnika. Tamo smo se našli usred ručka jer smo vidjeli kako stoje u redu za čaj i paštetu. Malo nas je uhvatila panika, ali ona zastavica za pojasom popravila je stvar. Stali smo i pribrali se. Nismo bezglavo odjurili, jer smo računali i na minsko polje. Posnimali smo što sve oni imaju, a to ga je bilo puno. Shvatili smo da ako oni rasporede tenkove – nema nam spasa. Jedina šansa bila nam je juriš – ispričao je o nevjerojatnoj akciji višestruko ranjavani Bajan koji je kod svojih vojnika uočio strah, ali im nije dao uzmaknuti.
“Povlačenja nema”, kazao je Bajan i doveo Crne mambe 200 metara od neprijateljske vojske. Odvažnost koju je Bajan tada pokazao, zvuči nevjerojatno. Iako se obratio značajno brojčano nadmoćnijoj srpskoj vojsci, od njih je zatražio da se predaju! Zbunjenost i iznenađenost JNA, mambe su iskoristile za žestoki napad pri čemu su na samom početku iz ose pogodili prvi tenk:
“Ma, mi smo ih rasturili! Tukli smo se s njima, oni onako zatečeni pokušavaju na tenkove, a mi samo udaramo. Dočepali smo se njihovog “pinzgauera” koji je bio pun osa i zolja, ali smo stalno bili u očekivanju pojačanja koje nikako da stigne. Ipak, nas 15-20 njih je rasturilo”, izjavio je Bajan koji je prije svega i samom generalu Boži Budimiru u zapovjedništvu ukazivao na važnost Farkašića.
“Bitka u Farkašiću bila je ključna. Tvrdio sam, ako on padne, linija borbe je u Zagrebu i to na zaobilaznici. Već tada sam tražio pojačanje…” – tako je Bajan uvjeravao generale, koji s njim baš i nisu dijelili mišljenje. Ispostavilo se da zapovjednik Crnih mambi bio u pravu. Unatoč svemu, ludo hrabri izviđači su izvojevali pobjedu u kojoj su imali dva poginula, a do 22. listopada potjerali su agresora sve do Glinske poljane.
Photo: udruga2gbr-gromovi.hr
