Na današnji dan 1991. skupina mladih Vinkovčana otišla je dragovljno u obranu Vukovara. Iako su sami Vinkovci bili pod žestokim napadima Srba i JNA, odlazak u Vukovar značio odlazak u gotovo sigurnu smrt.
To nije spriječilo mlade Slavonce, kao i duge mladiće iz raznih dijelova Hrvatske, da svojom slobodnom voljom odu u mjesto koje je bilo pakao na zemlji – hrvatski grad heroj Vukovar.
Među njima su bila i trojica rođene braće.
Na današnji dan, 19. rujna 1991. jedanaestorica pripadnika ZNG-a MO „Kolodvor“ Vinkovci dragovoljno su otišla u Vukovar kako bi pomogla Vukovaru u obrani od napada agresora tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga koji su danima granatirali i uništavali Vukovar. U Vukovaru su im se naknadno pridružila još dva brata jednog našeg dragovoljca. Od trinaestorice dragovoljaca koja su bila u Vukovaru, petorica su uspjela izaći iz Vukovara, jedan ranjenik s prvim konvojem u 10. mjesecu, a drugi ranjenik nakon pada Vukovara u razmjeni, dvojica su bila zarobljena i odvedena u logor, kasnije razmijenjena, a jedan je izašao u proboju iz Vukovara. Petorica dragovoljaca su izgubila život u obrani grada Vukovara i Hrvatske od agresora, dvojica se vode kao nestala i dva su branitelja poginula u Bosni.
Grad Vinkovci postavio je spomen ploču u čast poginulim mladićima, a na njima su upisana imena hrvatskih junaka i to u čast:
Vlatku Balogu (20.1.1955.-2.10.1991.) poginulom u Vukovaru na Mitnici;
Zvonku Balogu (10.1.1958.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Mihajlu Letu (25.4.1956.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Željku Patariću (16.7.1959.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Mladenu Čupiću (19.5.1967.-) ranjenom, odvedenom iz vukovarske bolnice od strane srbočetnika, nestalom;
Josipu Perkoviću (24.3.1963.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Krešimiru Ratkoviću (4.3.1968.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Zlatku Kordiću (9.7.1963.-10.8.1992.) ranjenom u Koraćama i podlegao ranama u Slavonskom Brodu;
Davoru Terciju (16.11.1973.-31.8.1992.) poginulom u Domaljevcu
Ivanu Senčiću (21.2.1964.-) ranjenom i odvedenom iz vukovarske bolnice od strane srbočetnika, nestalom.
Tekst je napisan u spomen na poginule mladiće i hrvatske vojnike da se njihova žrtva za hrvatski narod nikada ne zaboravi.
