Bila je to kulminacija prosvjeda koji su se tih godina događali širom Hrvatske protiv represije srpskog kralja, velikosrpskih žandara i orjunaških pseudohrvata. Sva prava hrvatskog naroda u Jugoslaviji bila su ukinuta, pa je hrvatsko pitanje postalo nacionalno pitanje broj jedan u Europi između dva svjetska rata. Jugoslavija je bila tamnica hrvatskog naroda, i to u obje svoje verzije.
Dana 19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije, koji je bio vođen velikosrpskom politikom iz Beograda.
Mirna slavonska ravnica od kraja 19. do sredine 20. stoljeća bilježi nekoliko krvavih obračuna seljaka, ponesenih hrvatskom nacionalnom ili stranačkom politikom, s oružanim odredima vladajućih ražima. Od Bošnjaka, preko Andrijevaca i Perkovaca, do Sibinja proljevala se krv hrvatskih seljaka koji su nastojali legalno prakticirati političke i nacionalne ideje drugačije od onih koje su favorizirali mađaroni khuenovci ili velikosrpski Karađorđevići. Osobito okrutno ugušena je posljednja pobuna seljaka u Slavoniji prije Drugoga svjetskog rata – ona u Sibinju, selu nedaleko od Slavonskog Broda.
Bila je to kulminacija prosvjeda koji su se tih godina događali širom Hrvatske protiv diktature srpskog kralja i negiranja prava hrvatskog naroda.
Općina Sibinj taj je datum izabrala za svoj dan jer pogibija tih nevinih žrtava simbolizira stoljetnu borbu hrvatskog naroda za slobodu i nezavisnost države.
Vrijedi se sjetiti imena ovih domoljuba koji su dali živote za slobodu svog naroda:
Petar Topalović, Jakačina Mala (34 g.), otac troje djece
Antun Ercegović, Jakačina Mala (19 g.), neoženjen
Đuka Štimac, Jakačina Mala (25 g.), otac jednog djeteta
Ivan Katalinić, Jakačina Mala (30 g.), otac jednog djeteta
Stjepan Gunčević, Grižići, (38 g.), otac petero djece
Antun Perković, Andrijevci, (31 g.), neoženjen
Mato Pejić, Jakačina Mala (26 g.),otac troje djece
Ivan Janković, Jakačina Mala (28 g.), otac četvero djece
Sutradan, 20. veljače, ubijeno je od metaka brodskih žandara na istočnom ulazu u Brod, kod groblja, još šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe (Vrbske žrtve). Osim toga su uhićeni i upućeni u zatvor Sreskog načelništva u Slavonskom Brodu, a potom i u Zagreb i Beograd Andrijevčani Stjepan Luić-Šarić, Marko Karakaš i Stanko Luić. Mnogi Slavonci brodskog kraja osuđeni su, isključivo zbog domoljublja, na višegodišnje robije.
Općina Sibinj taj je datum izabrala za svoj dan jer pogibija tih nevinih žrtava simbolizira stoljetnu borbu hrvatskog naroda za slobodu hrvatskog naroda.
