Car Pu Yi bio je u trenutku ustoličenja star samo oko dvije godine i deset mjeseci. Prilikom svečanosti morao ga je nositi njegov otac princ Zaifeng, koji je ujedno vršio službu regenta. Mali se car prilikom ceremonije ustoličenja navodno rasplakao, a otac ga je umirivao.
Na današnji dan 1908. godine u Pekingu je ustoličen posljednji kineski car Pu Yi. Svečana ceremonija ustoličenja obavljena je u zgradi koja se naziva Dvorana vrhovne harmonije. Ta se građevina nalazi u središnjem dijelu Zabranjenog grada i predstavlja navodno najveću povijesnu drvenu zgradu u Kini. U svakom slučaju, Dvorana vrhovne harmonije najveća je pojedinačna građevina unutar Zabranjenog grada, a tijekom povijesti korištena je za carske krunidbe, vjenčanja itd.
Photo: wikipedia.org
Car Pu Yi bio je u trenutku ustoličenja star samo oko dvije godine i deset mjeseci. Prilikom svečanosti morao ga je nositi njegov otac princ Zaifeng, koji je ujedno vršio službu regenta. Mali se car prilikom ceremonije ustoličenja navodno rasplakao, a otac ga je umirivao.
Inače, u Dvorani vrhovne harmonije nalazi se carsko prijestolje koje nazivaju i “Zmajskim prijestoljem”. Kinezi nisu imali praksu krunidbe krunom, što je bio europski običaj, nego je prijestolje bilo simbol carske vlasti.
Photo: wikipedia.org
Poslije Xinhai revolucije koja je izbila 1911. godine, a u kojoj je država proglašena republikom, Pu Yi je bio prisiljen abdicirati i odreći se svoga prava da bude car. To je učinio 12. veljače 1912.
Pu Yi kasnije je bio regent japanske marionetske države Mandžukuoa od 9. ožujka 1932. do 15. kolovoza 1945. godine. Poslije kapitulacije Japana, Pu Yi završava prvo u sovjetskom zatočeništvu 1945.–1950. godine, a poslije u kineskom 1950.–1960.
Nakon ideološkog preodgoja u logoru Fushun i pomilovanja (1959.) radio je u pekinškom botaničkom vrtu (1959.–63.). Od 1964. do smrti bio je članom Kineske narodne političke savjetodavne konferencije.
Izvan Kine je Pu Yi danas najpoznatiji po filmu Bernarda Bertoluccia “Posljednji kineski car” iz 1987. godine, koji je temeljen na Pu Yiovoj autobiografiji.
