Na glasu kao čudotvorac, prema predaji ozdravljao je bolesnike svojim molitvama, a nakon smrti pripisuju mu se mnoga čudesa, naročito kod teških trudnoća i poroda.
Danas slavimo svetog Dominika iz Silosa (Santo Domingo de Silos), španjolskog benediktinskog opata. Rodio se godine 1000. u Cañasu (provincija La Rioja, Navarra) u seljačkoj obitelji i u mladosti je pasao očeva stada ovaca. Postao je benediktinski redovnik u obližnjem samostanu San Millán de la Cogolla, u kojem je djelovao kao poglavar novaka i prior, dok njega i dvojicu braće nije protjerao navarrski kralj Garcia III, koji je želio prisvojiti samostansku zemlju.
Utočište su pronašli u samostanu svetog Sebastijana u Silosu, nedaleko Burgosa u Castilli. Pod Dominikovim vodstvom taj je samostan, osnovan 954, procvao i postao slavan u cijelom kršćanskom svijetu, a danas se diči njegovim imenom. Pretvorio ga je kao opat ne samo u duhovno rasadište već i u važno središte školstva, kulture, umjetnosti, nakladništva i dobrotvorne djelatnosti. Posvetio se i sakupljanju otkupa za kršćane koje su zarobili Mauri.
Na glasu kao čudotvorac, prema predaji ozdravljivao je bolesnike molitvama, a nakon smrti pripisuju mu se mnoga čudesa, naročito kod teških trudnoća i poroda. U Silosu je preminuo na današnji dan, 20. prosinca 1073. Već u XI. stoljeću tom omiljenom svecu bile su posvećene mnoge crkve i samostani. Na njegovom grobu molila je i zavjetovala se i majka budućeg osnivača dominikanskog reda, svetog Dominika de Guzmána, koji je po njemu dobio ime. Zaštitnik je trudnica, rodilja, zarobljenika, zatvorenika i pastira, a zazivaju ga kod hidrofobije, psećeg bjesnila i uboda kukaca.
