20. rujna 1187. Križarski ratovi – demistifikacija mita o “humanom vojskovođi” Saladinu

Foto: GettyImages

Saladin je tek u 19. stoljeću postao heroj kojeg su slavili čak i diktatori poput Sadaam Husseina kako bi ojačali arapski muslimanski ponos i jedinstvo arapskog svijeta nad kojim su vladali.

Grad je opkolio moćni muslimanski vladar Saladin s oko 20,000 ljudi. Vođa obrane Jeruzalema bio je Balian od Ibelina (na filmskom platnu glumio ga je svojedobno i Orlando Bloom). Saladin je u jednom trenutku smjestio svoj stožer čak na poznatu Maslinsku goru u blizini grada. Osim toga, novija povijesna istraživanja pokazuju da su mitovi o križarskim ratovima i Saladinovoj „humanosti“ uvelike fikcija, ali i dio političke promidžbe učvršćenja arapskog nacionalizma.

Na današnji dan 20. rujna 1187. godine započela je muslimanska opsada križarskog Jeruzalema. Grad je opkolio moćni muslimanski vladar Saladin – sultan Egipta i Sirije. Njegova se vlast u to doba već prostirala otprilike od današnjeg Tunisa pa do juga Arapskog poluotoka i Indijskog oceana, a na sjeveru sve do armenskih područja.

Križari su u to vrijeme još uvijek držali Jeruzalem, koji su osvojili prije punih 88 godina u Prvom križarskom ratu. Saladin je uoči opsade Jeruzalema uspio zauzeti veći dio nekoć moćnog Jeruzalemskog Kraljevstva.

Jeruzalemski su branitelji tijekom 12 dana uspjeli odolijevati opsadi. Saladin je u jednom trenutku smjestio svoj stožer čak na poznatu Maslinsku goru u blizini grada. Muslimani su uspjeli minirati jedan dio jeruzalemskog zida i tako otvoriti prolaz u grad. Nakon krvavih borbi, križari su na kraju predali Jeruzalem Saladinu.

 

Mitovi o križarskim ratovima i Saladinu – tko i zašto?

Javna percepcija križarskih ratova još uvijek se temelji na stavovima sa početka 19. stoljeća koje utjelovljuje djelo The Talisman(1825.) novelista Waltera Scotta i djela povjesničara Josepha-Francoisa Michauda. U Talismanu je stvorena slika priprostih i fanatičnih križara koji napadaju civilizirane i moderne muslimane, a čiji je najatraktivniji predstavnik sultan Saladin. S druge pak strane, Michaudova Histoire(1812. – 1822.), prikazuje križare kao imperijalističke heroje čija postignuća označuju i preporod Zapada.

Takve stavove proširio je po muslimanskom svijetu turski sultan Abdulhamid II, koji je bio pod pritiskom ‘kršćanskih zemalja’ Rusije, Austrije, Britanije i Francuske pa je objavio 1890-ih svoje uvjerenje da Zapad kreće u nove križarske ratove. Njegove argumente preuzeli su arapski nacionalisti, a s obzirom da posljednjih 30 godina imamo pan-islamistički preporod onda se proširio i takav nacionalistički koncept križarskih ratova.

Zbog toga se napadi muslimanskih ekstremista na zapadne ciljeve često tumače kao „opravdani napadi na križare“, iako današnje zapadne države i njihova politika nema nikakve veze ni sa idejama križara, a niti sa kršćanskim naukom. Za džihadiste poput Osame bin Ladena „križarstvo“ je postalo sredstvo manipulacije, to je ambicija starog kršćanskog neprijatelja koji želi uništiti vjernike.
Tako se teroristička organizacija AI-Qaida službeno zove Svjetski islamski front za džihad protiv Židova i križara. Kada su islamisti u prosincu 2004. pred američkim konzulatom u Jeddahu, u Saudijskoj Arabiji, izveli napad auto-bombom, proglasili su ga kao “napad na utvrdu križara na Arapskomu poluotoku”, kao da se dogodio u 12., a ne u 21. stoljeću. “Jamčim vam da se i danas na Bliskomu istoku pripovijedaju priče o križarskim ratovima i da mi zbog njih još uvijek plaćamo”, ustvrdio je bivši američki predsjednik Bill Clinton u studenomu 2001. na Sveučilištu Georgetown.
O Saladinu se današnji moderni povjesničari slažu da Saladin uopće nije bio idilični heroj i niti oličenje humanosti kao što ga želi prikazati napr. film „Kraljevstvo nebesko“. Tako Saladinov osobni kroničar Imad ad-Din bilježi, nasuprot prikazivanju u filmu „Kraljevstvo nebesko“, da je „Saladin s osmijehom na licu“ promatrao kako se kršćanskim vitezovima odsijecaju glave nakon poraza u bitci kod Hattina 1187. godine.

Saladin je tek u 19. stoljeću postao heroj kojeg su slavili čak i diktatori poput Sadaam Husseina kako bi ojačali arapski muslimanski ponos i jedinstvo arapskog svijeta nad kojim su vladali.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr