Saladin je tek u 19. stoljeću postao heroj kojeg su slavili čak i diktatori poput Sadaam Husseina kako bi ojačali arapski muslimanski ponos i jedinstvo arapskog svijeta nad kojim su vladali.
Grad je opkolio moćni muslimanski vladar Saladin s oko 20,000 ljudi. Vođa obrane Jeruzalema bio je Balian od Ibelina (na filmskom platnu glumio ga je svojedobno i Orlando Bloom). Saladin je u jednom trenutku smjestio svoj stožer čak na poznatu Maslinsku goru u blizini grada. Osim toga, novija povijesna istraživanja pokazuju da su mitovi o križarskim ratovima i Saladinovoj „humanosti“ uvelike fikcija, ali i dio političke promidžbe učvršćenja arapskog nacionalizma.
Na današnji dan 20. rujna 1187. godine započela je muslimanska opsada križarskog Jeruzalema. Grad je opkolio moćni muslimanski vladar Saladin – sultan Egipta i Sirije. Njegova se vlast u to doba već prostirala otprilike od današnjeg Tunisa pa do juga Arapskog poluotoka i Indijskog oceana, a na sjeveru sve do armenskih područja.
Križari su u to vrijeme još uvijek držali Jeruzalem, koji su osvojili prije punih 88 godina u Prvom križarskom ratu. Saladin je uoči opsade Jeruzalema uspio zauzeti veći dio nekoć moćnog Jeruzalemskog Kraljevstva.
Jeruzalemski su branitelji tijekom 12 dana uspjeli odolijevati opsadi. Saladin je u jednom trenutku smjestio svoj stožer čak na poznatu Maslinsku goru u blizini grada. Muslimani su uspjeli minirati jedan dio jeruzalemskog zida i tako otvoriti prolaz u grad. Nakon krvavih borbi, križari su na kraju predali Jeruzalem Saladinu.
Mitovi o križarskim ratovima i Saladinu – tko i zašto?
Javna percepcija križarskih ratova još uvijek se temelji na stavovima sa početka 19. stoljeća koje utjelovljuje djelo The Talisman(1825.) novelista Waltera Scotta i djela povjesničara Josepha-Francoisa Michauda. U Talismanu je stvorena slika priprostih i fanatičnih križara koji napadaju civilizirane i moderne muslimane, a čiji je najatraktivniji predstavnik sultan Saladin. S druge pak strane, Michaudova Histoire(1812. – 1822.), prikazuje križare kao imperijalističke heroje čija postignuća označuju i preporod Zapada.
Takve stavove proširio je po muslimanskom svijetu turski sultan Abdulhamid II, koji je bio pod pritiskom ‘kršćanskih zemalja’ Rusije, Austrije, Britanije i Francuske pa je objavio 1890-ih svoje uvjerenje da Zapad kreće u nove križarske ratove. Njegove argumente preuzeli su arapski nacionalisti, a s obzirom da posljednjih 30 godina imamo pan-islamistički preporod onda se proširio i takav nacionalistički koncept križarskih ratova.
Saladin je tek u 19. stoljeću postao heroj kojeg su slavili čak i diktatori poput Sadaam Husseina kako bi ojačali arapski muslimanski ponos i jedinstvo arapskog svijeta nad kojim su vladali.
