Na današnji dan 20. svibnja 325., održan je prvi Crkveni sabor u gradu Niceji (današnja Turska). To je ujedno jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji, sabor u povijesti Crkve.
Na njega je pozvano 1800 biskupa, od kojih je bilo prisutno njih 300-ak (tradicija govori o broju od 318 biskupa).
Glavne točke rasprave bile su:
– Pitanje arijanstva;
– Datum proslave Pashe (Uskrsa);
– Melecev raskol;
– Jedinstvo Oca i Sina;
– Krštenje heretika;
– Položaj onih koji su popustili prilikom Licinijevih progona (tzv. lapsi).
Ključno pitanje Sabora – je li Krist pravi Bog (istobitan s Ocem)?
Od svih postavljenih pitanja, ključno i najvažnije pitanje Sabora bilo je pitanje koje je uzrokovala arijanska hereza koju je zastupao aleksandrijski prezbiter Arije tvrdeći da Krist nije iste biti kao Otac, već da je podređen Ocu. Taj nauk je po njemu nazvan arijanstvo i proširio se daleko izvan granica Aleksandrije, osobito među barbarska plemena koja su nadirala izvan granica Rimskog carstva, ali i među cijeli stari kršćanski Istok.
Na Saboru je premoćno odlučeno da je Krist istobitan s Ocem i kao plod takve rasprave napisano je tzv. Nicejsko vjerovanje koje to potvrđuje
Ovom simbolu vjere saborski su oci na Prvom nicejskom saboru pridodali i izjavu o osudi (grč. anathema) koja glasi:
»One dakle koji kažu: „Bilo je kad ga [Krista] nije bilo“, i: „Prije nego se rodio, nije ga bilo“, i: „Iz ničega je načinjen“, ili pak kažu da je druge hipostaze ili biti, ili da je Sin Božji stvoren ili zamjenjiv ili promjenjiv, njih proklinje (grč. anathematizei) Katolička Crkva.«
Time je Arijev nauk konačno proglašen krivovjernim, a njegovi su sljedbenici osuđeni.
Nicejsko vjerovanje prihvaćaju sve kršćanske Crkve.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
. To je ujedno jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji, sabor u povijesti Crkve.){kind=link}