Giuseppe Sarto, tako se zvao, rođen je u Rieseu (Treviso) 1835. i potjecao je iz seljačke obitelji. Nakon školovanja u padovskom sjemeništu zaređen je za svećenika u 23. godini života. Najprije je bio zamjenik župnika u Tombolu, zatim župnik u Salzanu, a potom kanonik treviške katedrale obnašajući službu biskupova tajnika i duhovnog vođe u dijecezanskom sjemeništu. U tim godinama bogatog i velikodušnog pastoralnog iskustva, budući papa pokazao je onu veliku ljubav prema Kristu i Crkvi, onu poniznost i jednostavnost kao i veliku ljubav prema najpotrebnijima i te su ga osobine resile cio njegov život. God. 1884. imenovan je mantovskim biskupom a 1893. venecijanskim patrijarhom. Dana 4. kolovoza 1903. izabran je za papu i tu je službu prihvatio s oklijevanjem, jer se nije smatrao doraslim tako visokoj zadaći.
Pontifikat svetog Pija X. ostavio je neizbrisivi trag u povijesti Crkve i bio je u znaku velikog nastojanja oko provođenja reforme, sažetog u geslu Instaurare omnia in Christo, “Obnoviti sve u Kristu”. Njegovi su zahvati, naime, obuhvaćali razna crkvena područja. Od samog se početka posvetio preustroju Rimske kurije, zatim je pokrenuo radove na sastavljanju Zakonika kanonskog prava, kojeg je proglasio njegov nasljednik Benedikt XV. Promicao je, nadalje, reviziju odgoja i obrazovanja budućih svećenika, utemeljivši također više pokrajinskih sjemeništa, urešenih dobrim knjižnicama i učenim predavačima. Drugo važno područje njegova djelovanja bilo je poučavanje Božjeg naroda vjerskim istinama. Još od godina u kojima je bio župnik sastavio je katekizam a tijekom biskupske službe u Mantovi radio je na sastavljanju jedinstvenog katekizma, ako ne sveopćeg, a ono bar za Italiju. Kao pravi pastir shvatio je da je u situaciji koja je vladala u tome razdoblju, također zbog pojave emigracije, bio nužan katekizam na koji će se svaki vjernik moći referirati neovisno o mjestu i životnim okolnostima. Kao papa pripremio je tekst iz kršćanskog nauka za Rimsku biskupiju, koji se proširio zatim po cijeloj Italiji i svijetu. Katekizam zvani “Katekizam Pija X.” zbog jednostavnog, jasnog i preciznog jezika i zbog učinkovitog izlaganja bio je za mnoge sigurna vodilja u učenju vjerskih istina.
Vjeran zadaći potvrđivanja braće u vjeri, sveti Pio X., suočen s nekim strujanjima koja su se javila na teološkom polju krajem 19. stoljeća i početkom 20., odlučno je intervenirao osudivši “modernizam” s ciljem da obrani vjernike od pogrešnih shvaćanja i promiče znanstveno produbljivanje objave u skladu s crkvenom predajom. Dana 7. svibnja 1909. apostolskim pismom Vinea electa utemeljio je Papinski biblijski institut. Nad posljednje dane njegova života nadvili su se crni oblaci rata. Apel katolicima iz cijeloga svijeta, kojeg je uputio 2. kolovoza 1914. kako bi izrazio “ljutu bol” tadašnjeg trenutka, bio je vapaj ožalošćenog oca koji vidi kako mu sinovi ustaju jedni protiv drugih. Umro je nedugo zatim, 20. kolovoza i njegov se glas o svetosti počeo odmah širiti u kršćanskom puku.
Draga braćo i sestre, sveti Pio X. nas uči da u temelju našega apostolskog djelovanja, na raznim poljima na kojima djelujemo, mora biti uvijek duboko zajedništvo s Kristom, kojeg treba njegovati i koje treba rasti iz dana u dan. Samo ako smo zaljubljeni u Gospodina, bit ćemo kadri nositi ljudima Boga i otvoriti ih njegovoj milosrdnoj ljubavi.
Iz Kateheze pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji u srijedu 18. kolovoza 2010. godine
