Da je starac Gromovid mogao prorokovati svome autoru kao što je proricao njegovoj kraljici Teuti, umjesto kobnih slutnji i upozorenja najavio bi mu plodan život i svijetlu zvijezdu na nebu hrvatskih velikana. Jer Dimitrija Demetra sjećamo se i danas, više od dvjesto godina nakon njegova rođenja, koje se zbilo 21. srpnja davne 1811. godine.
Najpoznatiji hrvatski Grk – dramatičar, pjesnik, pripovjedač, kritičar i prevoditelj, jedan od najistaknutijih i najplodnijih iliraca, svoj književni rad započeo je na grčkom i njemačkom jeziku. Najbolja djela napisao je na hrvatskom, dajući izniman doprinos ilirskom pokretu, ali i književnosti i kazalištu 19. stoljeća općenito.
Što je Demeter učinio za hrvatsku kulturu?
Njegov Predgovor djelu Dramatička prokušenja – dio pervi iz 1838. godine prvi je hrvatski cjeloviti dramaturgijski spis, ujedno početak njegova plodnog bavljenja kazalištem i dramom.
Kada je 1839. Ilirska čitaonica odlučila osnovati hrvatsko kazalište, upravo je Demetru povjerila zadatak prikupljanja novca. Zahvaljujući njegovim nastojanjima, kao i trudu ilirskih prvaka, u Zagrebu je 1840. godine upriličena prva hrvatska predstava: Juran i Sofija Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Bio je to početak hrvatskoga kazališta, čija je središnja figura do sredine šezdesetih godina i pojave Augusta Šenoe bio upravo Dimitrije Demeter. Kazalištem se bavio i u praktičnom smislu: autor je najuspjelije drame ilirizma, Teute, koju se držalo programatskom dramom Hrvatskoga narodnog preporoda. No, priča o Demetru i njegovim zaslugama ovdje ne završava.
Prateći razvoj hrvatske književnosti onoga doba, možemo uočiti kako Demeter, zajedno s Ljudevitom Vukotinovićem, Ivanom Kukuljevićem i Dragojlom Jarnević, stoji na porodu nove književne vrste u Hrvatskoj – novele, kojoj u prvoj polovini 19. stoljeća naziremo skromne početke. No, mnogo veću vrijednost od njegova četiri samozatajna pripovjedna teksta ima Grobničko polje, daleko najvrjednije Demetrovo književno djelo. Riječ je o poemi objavljenoj 1842. godine u Kolu, kojom je u preporodnom duhu želio obilježiti 600. obljetnicu navodne pobjede Hrvata nad Mongolima na Grobniku. Rastrgana kompozicija, lirske digresije, atmosferičnost – sve to podsjeća na bajronovsku poemu, a sličan ton pronaći ćemo i u posljednjem pjevanju Mažuranićeva epa Smrt Smail-age Čengića, što potvrđuje da je Demeter na svoje suvremenike izvršio plodan utjecaj. Pjesma Hrvata, poznata po svojem prvom stihu Prosto zrakom ptica leti, također je dio Grobničkog polja. Uglazbio ju je Vatroslav Lisinski i ubrzo je postala najpjevanija hrvatska budnica.
Suradnja Demetra i Lisinskog svoj je vrhunac doživjela u stvaranju prvih hrvatskih opera: Ljubav i zloba i Porin. Libreta obaju djela potpisuje upravo slavni hrvatski Grk, iako je u prvom djelu riječ o preradbi teksta Josipa Cara, a u drugom o autentičnom autorstvu.
Poprsje Dimitrija Demetra na istočnoj pročelje Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu svjedoči o njegovim velikim zaslugama za hrvatski teatar, a struka mu se odužila i utemeljenjem Demetrove nagrade za dramu 1907. godine. Mnogi istaknuti dramski autori, poput Miroslava Krleže i Milana Begovića, okitili su se ovim priznanjem, zacijelo svjesni vrijednosti koje im je začetnik novije hrvatske drame i neumorni kazališni djelatnik ostavio u naslijeđe.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
