21. studenoga Prikazanje blažene Djevice Marije – žena koja je na svijet donijela Svjetlo Svijeta

Liturgijsko štovanje Marijina Prikazanja potvrđeno je najprije na istoku, i to dosta kasno (6. st.). Na zapadu se javlja još kasnije (pojedinačno tek od 10. st., općenito u 14. st.). Za opću Crkvu propisao ga je papa Siksto V. 1. rujna 1585.

Predmet je toga štovanja potpuno predanje Majke Božje Gospodinu Bogu, one koja je na svijet donijela Svjetlo Svijeta.

Vrlo stara nepotvrđena predaja govori da su roditelji Mariju doveli u Hram i posvetili je Bogu kad su joj bile 3 godine. U Hramu da je ostala do 12. godine služeći u svetištu i vršeći djela pobožnosti. Budući da o svemu tome nema ništa u Evanđelju, neki bi htjeli da se liturgijsko štovanje „Marijina Prikazanja“ ukine. Crkva ga je ipak zadržala, jer je ono teološki ispravno, savršeno u skladu s Evanđeljem.

Ono je savršeni izraz, duhovni tumač Evanđelja. Iskazujući liturgijsko štovanje Marijinu Prikazanju, mi častimo savršenu posvetu Majke Božje Bogu, njezino potpuno predanje u najnježnijoj dobi, u savršenoj ljubavi, da se Bog može njome poslužiti u izvršenju vječnog plana ljubavi.

A da je Marija takvu posvetu učinila, nema nikakve sumnje.

Djevica je unaprijed, prije sve vječnosti predodređena, odabrana za Majku Božju. U času začeća Bog ju je očuvao od istočnoga grijeha i ukrasio najbiranijim milostima. Bezgrješna Kćerka Boga Oca, buduća Zaručnica Boga Duha Svetoga i Majka Boga Sina bez sumnje je od najranijeg djetinjstva upravila srce Bogu. Stvorenje koje je imalo dati život Sinu Božjemu, moralo je uvijek pripadati Bogu.

Marija se, kao nijedno stvorenje, savršeno cijelim bićem posvetila Bogu.

Posvetivši se u najranijoj dobi života potpuno zauvijek Bogu, Mari­ja je provodila život u savršenoj sabranosti, u duhovnom jedinstvu s Duhom Svetim, koji ju je ispunjao milošću i radošću. Čitajući i razmatrajući Pisma ona je upoznala mesijanski Božji naum i željela njegovo izvršenje. Anđeo je našao Mariju kako razumije i ljubi volju Božju, koja ju je odredila učiniti Majkom Božjom. Našao ju je spremnom i urešenom da primi Krista.

Zato je pozdravlja kao „Punu milosti“ i u ime Presvetog Trojstva pozivlje da bude Majka Božja, te po anđelovom nalogu djetetu daje ime Isus, Ime nad svakim imenom.