Na današnji dan umro je Luka Botić (Split, 28. siječnja 1830. – Đakovo, 22. kolovoza 1863.), hrvatski književnik,pjesnik i političar.
Gimnaziju je završio u Splitu, a teologiju je studirao u Zadru. Bio je zagrijan za ideje narodnog preporoda. Jedno vrijeme je radio kao Strossmayerov službenik na dvoru u Đakovu, ali kako je odbio prisegnuti vjernost caru dobio je otkaz. Nakon pada Bachova apsolutizma, 1861. postaje zastupnik u Saboru, gdje se bori za ujedinjene Hrvatske i Dalmacije. Umro je od tuberkuloze.
Uspjeh postiže s pripovijesti u stihu Pobratimstvo (1854.), a njegovo glavno djelo, spjev Bijedna Mara (1861.), vrlo je popularno među suvremenicima. Prema njemu je Josip Hatze skladao operu Adel i Mara. Ostala su mu značajnija djela spjevovi Dilber-Hasan (1854.) i Petar Bačić (1862.). Riječ je o romantičnim pjesničkim pripovijestima u duhu narodne poezije, u desetercu, s orijentalnom egzotičnom tematikom. Cjenjeniji među suvremenicima nego danas, smatran je za utemeljitelja romantičarskog spjeva u Hrvatskoj, ali mu je slava danas ponešto izblijedjela.
Volio je rodni Split, a njemu u čast spjevao je pjesmu Marjanu ponad grada.
Oj Marjane, samotna planino
” Oj Marjane samotna planino
Pored Spljeta pored živa grada
Njetko negdje svoju sreću traži
A ja jadan ja bi sretan bio
Ja bih bolno srce umirio
Kad bi znao kad bi kazat mogo
Što mi mirno more oko tebe
Spram mjesecu il uzdiše sjetno
Il šapuće tihijem talašcem
A njekad se goropadno žesti
Oko tebe Marjane bijesni
I talase pljuskom o te lomi
Kad bi znao kad bi kazat mogo
Što ti veli jugovina mutna
Lomeć grane maslinam i smokvam
Što l’ti kaže suha studna bura
Po goleti po tjemenu čelom
Sušeći ti kadulju blijedu…” (1861.)
Luka Botić
