Rođen na današnji dan 1670. u (tada) hrvatskom Perastu u zaljevu Boke Kotorske, Vicko Zmajević postao je nadbiskup Bara i Zadra. U okolicu Zadra njegovom zaslugom naseljene su brojne albanske obitelji (Arbanasi) iz okolice Skadra. Bio je veliki hrvatski domoljub, pobornik glagoljice, borac protiv shizme i crkvenog ustrojavanja pravoslavne hijerarhije u Dalmaciji.
Papa Klement XI. imenuje ga 1701. barskim nadbiskupom, primasom srpskim i apostolskim izaslanikom za Albaniju, Srbiju, Makedoniju i Bugarsku. Nakon dvanaest godina Zmajević biva postavljen za zadarskog nadbiskupa.
„Od tada pa do svoje smrti Zmajević je neumoran borac za očuvanje rimokatoličke crkve, rimokatoličkog nauka kao i hrvatske kulture, jezika i tradicije a prije svega čovjeka koji je u tim vremenima na prostoru cijele Dalmacije bio u mnogočemu stavljen u iskušenja“, rekla je za Zadarski list prof. dr. Vanda Babić koja je jedna od osoba koje najbolje poznaju djelo ovog hrvatskog velikana.
Nakon što je imenovan zadarskim nadbiskupom, Zmajević djelovanje dijeli na tri pravca, borbu protiv shizmatika i heretika, briga oko Arbanasa i rad na njihovom doseljenju u zadarsko predgrađe (osnovao mjesto i župu Arbanasi 1726., podigao crkvu Gospe od Loreta) i osnivanje prvog hrvatskog sjemeništa, kao i borbu protiv uvođenja pravoslavne hijerarhije u Dalmaciji.
„Vicko Zmajević bio je posebna, skladna i jaka osobnost. Djelovao na posebnim društvenim područjima koja su se u njegovu radu međusobno nadovezivala i nadopunjavala. Sve što je radio, pisao, zalagao se i djelovao bilo je u interesu hrvatskog čovjeka i Katoličke crkve. Povezao je Zadar i Boku kotorsku u nedjeljivu cjelinu, zadužio Arbanase, ali i sve nas koji smo u njegovim djelima znali prepoznati Božju providnost“, završila je prof. dr. Babić
