Nakon jučerašnjeg svetog zaštitnika Vinka, đakona i mučenika, danas s radošću predstavljamo njegovog imenjaka, svetog Vinka (Vincenza) Pallottija, osnivača Družbe katoličkog apostolata.
Rodio se kao plemićki sin u Rimu 21. travnja 1795., a za svećenika je zaređen 1818. godine. Njegov život odvijao se u teškim vremenima: Napoleonova vojska osvojila je Rim, papu Pija VI. odveli su kao sužnja u Francusku, a papinsku državu likvidirali. Rimski svećenik, dušobrižnik mladeži, bolesnika i zatvorenika, voditelj duhovnih vježbi i pučki misionar, duhovnik svećeničkih pripravnika i utemeljitelj Družbe katoličkog apostolata, doživio je i burnu, revolucionarnu godinu 1848. godinu, te bijeg pape Pija IX. u Napuljsko kraljevstvo.
Naročitu brigu vodio je o siromasima i bolesnicima. Osnivao je dobrotvorne zaklade, radničke bratovštine, poljoprivredne škole, udruge za pozajmljivanje, sirotišta i djevojačke domove. Preteča Katoličke akcije, posebno se trudio oko uključivanja laika u apostolsko djelovanje. Težio je ponovnom ujedinjenju katolika, pravoslavaca i anglikanaca. U onim olujnim godinama Vincenzo Pallotti postavio je ključno pitanje: „Zar će katolici pokazati manje žara za stvar neba nego krivovjerci i nevjernici za stvar pakla?“ Osnivanjem Družbe katoličkog apostolata (palotinci), u travnju 1835, želio je ujediniti sve katolike u apostolskom radu za Crkvu.
Težio je silno za obnovom Crkve i održavanjem općeg sabora na kojem bi se to dogodilo. Pola godine prije svoje smrti, na Duhove 1849, napisao je pismo dekanu kardinalskog zbora Vincenzu Macchiju te je među uzrocima tadašnjih buna, propadanja vjere i morala naveo ravnodušnost i nehaj duhovnih pastira i dušobrižnika. Preminuo je u Rimu 22. siječnja 1850, nakon teške prehlade koju je uhvatio kad je jedne kišne, hladne večeri svoj kaput poklonio prosjaku. Taj sveti rimski svećenik malena stasa, ali velika duha, ponizni mistik, koji je samog sebe nazivao „ništavilom i grijehom“, znatno je pridonio katoličkoj obnovi na svim područjima. Blaženim ga je proglasio 1950. papa Pio XII, a svetim 1963. papa Ivan XXIII.
