24. svibnja 1743. Jean Paul Marat – zločinački vođa Francuske revolucije i patološki ubojica

Foto: Le Jeune & Couché fils; www.commons.wikimedia.org

Nakon 15 minuta razgovora Charlotte je iz svog korzeta izvadila kuhinjski nož koji je kupila ranije tog dana i zabila ga u Maratova prsa. Umro je u vrlo kratkom roku. Djevojka je pogubljena na giljotini četiri dana kasnije.

U svoju obranu izjavila je slijedeće: “Ubila sam jednog čovjeka da spasim sto tisuća ljudi!”.

Zapadnoeuropska uljudba do današnjih dana vrlo malo se bavila zločinima koje su počinili sudionici Francuske revolucije, vjerojatno pod željom da na tu povijesno “ispeglanu” revoluciju ne bi pala kakva “crna mrlja”. Pomalo je to, u ipak blažem obliku, slično iskustvu koje imaju Hrvati sa zločinima komunista poslije završetka II. svjetskog rata, koji su prešućivani ili umanjivani zbog “viših ciljeva” i “ideala” komunističke revolucije.

Danas se, još uvijek nedovoljno, zna za brojne zločine koje su počinili francuski revolucionari, i to ne samo u vrijeme revolucije, već i godina nakon njenog završetka. Jedan od najvećih zločinaca i provoditelja revolucionarnog terora bio je Jean-Paul Marat, liječnik, fizičar i publicist, rođen na današnji dan 1743. godine.

Rujanski masakri bili su serija ubojstava u Parizu (2.–7. rujna 1792.) i drugim gradovima tokom kasnog ljeta 1792. godine, u jeku Francuske revolucije. Revoluconari su pozivali i provodili ubijanja neistomišljenika, posebice Jean-Paul Marat, koji je pozivao revolucionare da pobiju sve zatvorenike i zarobljenike. Masakriranje su provele bande revolucionara. Gradska vlast u Parizu tolerirala je masakr, te je pozvala druge gradove da slijede ovaj primjer. Do 6. rujna 1792. polovica pariških zatvorenih zarobljenika bila je pogubljena, što je bilo između 1.200 i 1.400 ljudi. Među ovima, 233 ubijene osobe su bili katolički svećenici koji su odbili prisegnuti i pokoriti se bezbožnim vlastima revolucionara i njihovim bezbožnim zahtjevima (na sličan način tražio isto Tito od Stepinca i Crkve u Hrvata op.).

Masakri su se ubrzo nastavili i u drugim gradovima.

Zanimljivo je da je giljotina od strane revolucionara uvedena kao humaniji oblik smaknuća od sjekire ili mača za plemiće, a vješanja za neplemiće. Giljotina je, u svakom slučaju, bila efikasnija i brža za ubijanje ljudi.

Umjesto kralja izvršnu je vlast u Francuskoj preuzelo kolektivno tijelo pod nazivom Konvent, čiji je jedan od vođa bio Marat, točnije njegov izvršni odbor nazvan Komitet javnog spasa. Taj je komitet dobio diktatorske ovlasti, a teror nad neistomišljenicima provodio je pomoću suda nazvanog Revolucionarni tribunal. Na presude tog suda nije bilo priziva, a s vremenom je ustrojen tako da je svaka osuda automatski značila smrtnu kaznu.

Jedan od vođa Konventa bio je upravo Jean-Paul Marat. On zbog kožne bolesti nije mogao osobno prisustvovati sjednicama, nego je radio od kuće gdje je često ležao u kadi, što mu je olakšavalo simptome. Jednog dana na vrata njegovog stana došla je mlada djevojka iz provincije imenom Charlotte Corday, tvrdeći da ima važne informacije o njegovim neprijateljima. Marat ju je primio ležeći u kadi, unatoč protestu njegove supruge. Nakon 15 minuta razgovora Charlotte je iz svog korzeta izvadila kuhinjski nož koji je kupila ranije tog dana i zabila ga u Maratova prsa. Umro je u vrlo kratkom roku. Djevojka je pogubljena na giljotini četiri dana kasnije.

U svoju obranu je izjavila: “Ubila sam jednog čovjeka da spasim sto tisuća”.

Jean Paul Marat, obožavani vođa Francuske revolucije, bio je kad se stvari ogole do kraja ono što je bio najveći dio revolucionarnih vođa u modernoj povijesti: bešćutni ubojica za kojeg ljudski život nije imao vrijednosti. Prisjetimo se samo još nekih bešćutnih i okrutnih Marata kao Che Guevare, Tita, Pol Pota, Staljina, Mao Ce Tunga i drugih “velikih revolucionara” čiji je najveći trag u povijesti, ne dobra djela i izgradnja društva, nego – smrt milijuna nevinih ljudi.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr