Dvije godine nakon završetka rata, dakle u potpuno mirnodopsko vrijeme, lokalni komunisti Pleternice su mučili, ubili i bacili u rijeku Orljavu tijelo mrtve časne sestre Eulalije Kulier, ubijene u 37-oj godini života.
Ovakvi zločini, koji su bili sustavni dio zvjerskog sustava komunizma, dokaz su da komunistički sustav mora biti osuđen, žrtve dobiti dostojno mjesto u javnosti imenovanjem ulica, trgova i javnih ustanova, lustracija provedena, a komunističko znakovlje zabranjeno.
Sestra Eulalija Kulier bila je iz Družbe klanjateljica Krvi Kristove, a ubili su ju nakon mučenja lokalni komunisti. Iz stana u Pleternici pored Požege, u kojemu je živjela, odveli su je u noći s 1. na 2.ožujka 1947., a tijelo joj je bačeno u rijeku Orljavu, da bi njeno izmučeno tijelo nakon topljenja snijega otkrili mještani na blagdan Blagovijesti 25. ožujka. Pokopana je na mjesnom groblju u Pleternici.
Prema sjećanju Tomislava Grgića, sestra Eulalija u Pleternici nije bila dugo, možda godinu dana, i odijevala se ‘kao civil’ zbog brojnih napada komunista na časne sestre, te ubojstava: „Bila je naizgled tiha, ali zapravo društvena, pogotovo kad je bila s nama djecom. Savjetovala nas je uvijek da se molimo, da idemo na svetu misu. U to vrijeme je ona bila jedina časna sestra u Pleternici, još ove današnje sestre nisu bile došle u župu. Pamtim da je bila jako lijepa, imala je dugu crnu kosu sve do pojasa“.
Kobna noć – komunisti odvode časnu sestru, muče, ubijaju, te bacaju u jamu pored Orljave
Trojica zločinaca komunista su došli noću i odveli nedužnu ženu, časnu sestru, u nepoznato. To su bile ‘antifašističke akcije’ naoružanih komunističkih trojki protiv nemoćnih žena, a u stvarnosti je to bila pijana i razularena banda samozvanih ‘antifašista’ ubojica koja je godinama nakon završetka rata sijala smrt diljem Hrvatske.
Toj bandi komunista su često meta bili nemoćni i žene, osobito časne sestre.
„Uplašila se naravno, a kad je otvorila vrata, vidjela je da su maskirani. Bila su trojica. Odveli su sestru onim sokačićem prema školi i dalje do Orljave. Kad su ju ubili, zakopali su ju sa strane kraj Orljave, a sve se otkrilo kasnije kad se voda povukla. Ljudi koji su tamo orali, vidjeli su na stotine vrana da se skupljaju pa su išli vidjeti što se zbiva. Tad su otkrili njeno tijelo…vrane su joj već bole bedra pojele, a prepoznali su je baš po toj dugoj crnoj kosi. Pročulo se brzo o tome, ljudi su u grupama išli vidjeti, i ja sam sa Šteficom išao do Orljave. Poslije su njeno tijelo dovezli i ostavili u vatrogasnom domu, a sutradan je sahranjena. Sprovod je bio veliki, kolone ljudi su dolazile i iz okolnih sela“, prisjetio je T.Grgić.
Sestru Eulaliju Kulier sahranio je župnik Ljudevit Petrak, a s vlastima nije bilo problema. Iako su ubojice sestre Eulalije bili maskirani, nije trebalo dugo da se otkrije tko su oni. Znalo se odmah tko ju je odveo. Taj ubojica Milinović ne znam odakle je bio ali ova druga dva su bili domaći ljudi. Jedan od njih se poslije polio benzinom i zapalio, a ubio se i drugi. Za tog trećeg sam čuo da je umro u mukama. Sva trojica su ostali živjeti u Pleternici, ali ne dugo. Poslije je na grobu sestre Eulalije napravljen i spomenik, ja sam često išao na njen grob dok sam bio mlađi i dok sam mogao. Čuo sam i da su njezini kasnije dolazili ali ih nisam upoznao“, završio je svoju priču Tomislav Grgić.
O grobu seste Eulalije sada brigu vode časne sestre uz pleterničkog samostana, a povremeno ga posjećuju i sestre Družbe klanjateljica Krvi Kristove. O mučeničkoj smrti sestre Eulalije, Jure Vidakušić je spjevao pjesmu na guslama:
“Kroz sokačić u polje je vuku,
jedni vuku a drugi je tuku,
treći gleda kako da ju svuku,
Sve to rade u noćnome muku…”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
