25. ožujka Dan nerođenog djeteta – neizmjerna radost radi svakog novog i neponovljivog života!

foto: lunar caustic/flickr

Svakog 25. ožujka u više zemalja svijeta obilježava se Dan nerođenog djeteta, a kao spomen na Isusovo začeće, odnosno kroz posebnost Isusova začeća nastoji se gledati svaki novi život u svojoj neponovljivosti i blagoslovljenosti od Boga, piše vjeridjela.com

Sama je ideja obilježavanja toga dana rođena 1993. god. u Salvadoru, a pet godina poslije tadašnji argentinski predsjednik prvi je Dan nerođenog djeteta uveo za svoju zemlju. Papa Ivan Pavao II. snažno je podržao tu ideju, pa su uskoro i druge zemlje Latinske Amerike slijedile primjer Argentine. Dan nerođene djece obilježava se i u SAD-u i u Europi – u Austriji, Slovačkoj i Španjolskoj, a kod nas se, iako nema službenog obilježavanja, to čini na neke druge načine, posebno preko raznih pro-life udruga i njihova konkretnog angažmana.

U vjerničkim se krugovima, obično s punim pravom, ali ne uvijek, voli o nerođenoj djeci govoriti u svjetlu pretjeranog naglašavanja borbe protiv pobačaja, odnosno kroz prizmu osuđivanja čina onih koji začetoj djeci, zbog ovih ili onih razloga ne daruju život. Život je, bez daljnjeg, izniman Božji dar, i zapravo, htjeli to ljudi vidjeti ili ne, ne postoji ni jedan “opravdani razlog” da se taj život koji je u nastanku jednostavno izbriše, no, s druge strane, možda je puno važnije govoriti o ljepoti novoga života koji nastaje, o radosti roditelja koji iščekuju s ljubavlju novo biće, o neizmjernoj sreći majčinstva, o vrijednosti samog djeteta…, nego o negativnim vidovima, koji takvim borbenim prenaglašavanjem prava na život jednostavno velikim dijelom zamagljuju svu onu pozitivnu stranu iščekivanja djeteta koje još nije rođeno, ali će to jednoga dana biti. Dakako, to nipošto ne znači zanemarivanje problematike pobačaja, a pogotovo ne podrazumijeva pokušaj njegova opravdanja, nego samo valja imati u vidu kako nerijetko ostajemo isključivo u tom okviru, a bilo bi dobro uz njega naglašavati i druge poticajne aspekte.

Zato je dobro uvijek imati u vidu onu nadu i onu radost na koju nas poziva razumijevanje Isusova začeća, pa na svako dijete od tih prvih trenutaka njegova oblikovanja sve do trenutka rođenja, buditi radost svake majke koja ima blagoslov osjetiti pod svojim srcem još jedno malo srce, buditi radost svakoga oca koji ima čast s ljubavlju položiti ruke na ženin trbuh i osjetiti micanje svoga čeda, buditi radost svakog brata i sestrice koji će uskoro dobiti još jednog anđela nad čiju će se kolijevku moći nježno nadvijati i pjevati pjesmice, buditi radost baka i djedova kojima će sreća što mogu primiti u naručje svoje nasljednike uljepšati dane i godine, ma buditi radost i unutrašnje zadovoljstvo svakoga tko ima priliku vidjeti kako roditelji s ljubavlju brinu o svom još nerođenom djetetu i s nestrpljenjem čekaju kada će doći dan kada će ga moći neprestano grliti i ljubiti.

Neka tako Dan nerođenog života bude svima njima neizmjeran blagoslov, kada će, zajedno s Marijom i njezinim potpunim prihvaćanjem svoga čeda, a našega Spasitelja, znati zapjevati:

Veliča duša moja Gospodina
i klikće duh moj
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu i Sinu
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova. Amen.

Mr. Snježana Majdandžić-Gladić,
vjeroučiteljica u Osijeku i urednica portala vjeraidjela.com

Izvor: narod.hr/vjeraidjela.com