Dana 17. veljače 1993. objavljeno je da je samo oko 700 Hrvata ostalo živjeti u općinama Obrovac i Benkovac gdje je prije rata živjelo više od 17 000 Hrvata. Genocid nad Hrvatima zajedničko je djelo je komunista i Titove vojske JNA, loklanih paravojnih srpskih jedinica iz Dalmacije i četnika iz Srbije.
Važan strateški položaj Zadra i okolice
U geostrateškom pogledu područje Zadra bilo je izuzetno važno u planovima srpskih pobunjenika i JNA. Preko ovoga dijela sjeverne Dalmacije neprijatelj je namjeravao ostvariti svoj vjekovni san – izlazak na more. Osim toga nastojao je presjeći glavnu prometnu komunikaciju koja je preko Novskog ždrila vodila prema unutrašnjosti Hrvatske. Zbog toga ne čudi što je za prve ciljeve na zadarskom području izabrao sela Kruševo i Jasenice, jedina dva mjesta s potpuno hrvatskim pučanstvom u bivšoj općini Obrovac.
Napadi na Kruševo započeli su još početkom ljeta 1991., ali su pripadnici postrojbe Specijalne policije Zadar – Poskoci uspješno odolijevali svim neprijateljskim provokacijama i spriječavali ostvarenje njihovog cilja: zauzimanje Kruševa i povezivanje četničkih uporišta u Obrovcu i Karinu u jednu cjelinu, a istodobno izbijanje na Novigradsko more u predjelu primorskih zaseoka Kruševa – Meke Drage, Ribnice i Crne Punte. Istovremeno s napadima na Kruševo neprijatelj je sredinom ljeta povremeno granatirao Jasenice. Opći napad na Jasenice iz pravca Obrovca započeo je 11. rujna 1991. pod zapovjedništvom pukovnika Ratka Mladića. Malobrojna obrana predvođena postrojbom specijalne policije u početku se uspješno odupirala te uništila i prva oklopna vozila na zadarskom području – jedan oklopni transporter i jedan tenk. Ipak, neprijatelj je u popodnevnim satima probio obrambene linije, a branitelji su se morali povući iz Jasenica, Maslenice i Rovanjske. Ovime je na predjelu Maslenice presječena Jadranska magistrala i komunikacija prema Rijeci i Zagrebu, a neprijatelj je ovladao Masleničkim mostom i Novskim ždrilom. Padom Jasenica i Maslenice branitelji Kruševa našli su se u potpunom okruženju, morali su napustiti položaje te se morem izvlačiti i prebacivati u još uvijek slobodni Novigrad.
Ova događanja bila su uvertira u napade na ostala mjesta na zadarskom području i na sam Zadar, te početak genocida nad Hrvatima zadarskog područja, a osobito u općinama Obrovac i Benkovac.
Genocid nad Hrvatima u Benkovcu i Obrovcu – ubijeno i protjerano 95 posto Hrvata
Mjesta zločina nad Hrvatima su sva mjesta gdje su Hrvati živjeli u okolici Benkovca i Obrovca. Samo neka od njih su Bruška, Šopot, Medviđa, Ervenik, Rovanjska, Jasenice, Modrići, Zaton, Škabrnja, Nadin, Podgradina, Polača, Bulići, Lišane Ostrovačke, Vukšić, Korlata, Raštević, Jagodnja Donja, Lepur, Pristeg, Smilčić, Paljuv, Zemunik Donji, Zemunik Gornji, Popović, Podgrađe, Perušić, Rodaljica, Lisičić, Prović, Dobropoljac, Vrana, Podlug, Kruševo…
Nakon srbijanskih ubilačkih pohoda sva sela i kuće Hrvata bile su spaljene, crkve porušene (kao u središtu Benkovca), sela popaljena, a u na svojim ognjištima ostalo malo više od 4% Hrvata.
Sve to je bilo radi samo jedne ideje koja i danas nije umrla niti u Srbiji, a niti u među drugim usijanim glavama – Dalmacija je dio Velike Srbije.
Ne zaboravimo stoga, ratne rane ovog srbijanskog genocida još uvijek su svježe, tragovi ovih zločina vidljivi i danas, a hrvatski narod ne zaobravlja ovu nacionalnu tragediju, jer je potpuno isto bilo svugdje gdje su Srbija i JNA povela rat.
Ono što najviše boli da iz Srbije nikada nije došla niti riječ kajanja i isprike za ove strašne zločine. Dapače, i dan danas se od nogometnih stadiona, gdje prednjači Crvena Zvezda sa velikim slikama četnika Draže Mihajlovića i zastavama Knina i Vukovara na srpskoj zastavi i to na doslovno svakoj utakmici, zatim mediji u Srbiji i svaka Vlada Srbine čuju se – iste riječi i iste prijetnje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
