Tisuće demonstranata na ulicama Beograda tog 27. ožujka 1941. godine uzvikivalo je „Bolje rat nego pakt” i „Bolje grob nego rob”. Jugoslavija je tako zauvijek napustila politiku približavanja Hitlerovoj Njemačkoj i odabrala put koji je neizbježno vodio u rat i veliko krvoproliće.
Važno je znati da je rat u Europi u tom trenutku uvelike trajao još od napada Njemačke i SSSR-a na Poljsku 1939., a ovaj događaj se dogodio godinu i pol dana kasnije. Njemačka je htjela Jugoslaviju kao saveznicu prije svega da bi imala neometan prolaz prema južnoeuropskom bojištu gdje je Mussolini stajao vrlo loše u Grčkoj i da bi strateški pod ‘svoje’ uzela ovaj važan dio Europe, kao koridora prema Aziji.
Prije 27. ožujka, pritisak na jugoslavenskog kneza namjesnika Pavla Karađorđevića da se pridruži jednoj od strana je bio velik. Vojni puč je izvela zavjerenička grupa visokih oficira Jugoslavenske vojske na čelu s brigadnim generalom vojnog zrakoplovstva Borivojem Mirkovićem. Pučevi i prevrati su bili stogodišnja konstanta Srbije i često su završavani krvavo ili bacanjima kroz prozor.
Čim se saznalo za puč, ulice su bile ispunjene masom svijeta. Pjevane su srbijanske pjesme i uzvikivane parole protiv ulaska Jugoslavije u Trojni pakt. Glavne parole bile su „Živio Kralj Petar II” i „Dolje vlada”.
Epilog je bio smjena namjesnika kneza Pavla Karađorđevića i vlade Cvetković-Maček i otklon od Hitlerovog Trojnog pakta.
O tome da li je puč zaista spontano počeo i koja je uloga Britanaca u svemu tome i danas je predmet debata. Okretanje Jugoslavije saveznicama značilo je otvaranje novog fronta na kome će Hitler barem privremeno trošiti snagu. Napad koji je uslijedio na Jugoslaviju već u travnju po ocjeni povjesničara odložio je rat sa SSSR-om.
Kako bilo, ostalo je zabilježeno da se tog 27. ožujka u Britanskom poslanstvu u Beogradu točio šampanjac i slavilo, a na vijest o uspješno izvedenom puču britanski premijer Churchill je izjavio: „Jugoslavenska nacija rano jutros je pronašla svoju dušu.”
Kronologija događanja:
– 25. ožujka predsjednik vlade Dragiša Cvetković i potpredsjednik Vlatko Maček potpisuju protokol o suradnji Jugoslavije i Trojnog pakta
– 27. ožujka održane su masovne demonstracije i izveden vojni puč
– 5/6. travnja počinje njemačka ofenziva na Jugoslaviju (naziv „Direktiva 25″), kada je bombardiran i Beograd
– 10. travnja Nijemci ulaze u Zagreb, a na jugu i jugoistoku zemlje njihov prodor iz Bugarske izaziva rasulo jugoslavenske vojske
– 13. travnja Nijemci probijaju posljednju liniju odbrane Beograda i ulaze u grad nakon svega tjedan dana borbi
– 17. travnja Hitlerove trupe i njihovi saveznici završavaju operacije, a Jugoslavija se predaje Njemačkoj
Jugoslavija se raspala na tri države: Nezavisna Država Hrvatska, Srbija, Crna Gora, a ostali dijelovi zemlje su podijeljeni između okolnih zemalja.
Krvavi Drugi svjetski rat koji je počeo pučem u Beogradu na području raspale Kraljevine Jugoslavije odnio je stotine tisuća života, a osobito u postratnim događanjima obnove druge Jugoslavije (1945-1948) , ovog puta kao organizirane ne kao velikosrpske monarhije već komunističke totalitarističke tiranije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
