Bedem ljubavi hrvatski je mirotvorni pokret, kojeg su 1991. godine osnovale hrvatske majke, želeći spasiti svoje sinove iz JNA.
Nedugo nakon masovnog prosvjeda u Zagrebu i odlaska u Beograd iz kojeg su se vratile 30. kolovoza 1991., tri tisuće majki je prosvjedovalo u Bruxellesu 3. rujna 1991. za puštanje hrvatskih mladića iz JNA, za mir i pomoć Hrvatskoj.
U Beogradu su doživjele nedolično ponašanje i vrijeđanje, a u Bruxellesu nerazumijevanje.
Tisuće, do smrti zabrinutih, majki za sudbinu svojih sinova, prvenstveno iz Hrvatske, ali Bosne i Hercegovine, Makedonije i Kosova stigle su dan ranije u Beograd i ispred Generalštaba JNA iznijele pet zahtjeva:
- otpuštanje vojnika kojima je istekao jednogodišnji vojni rok;
- premještanje vojnika kojima još nije istekao vojni rok u matične republike kako bi ondje odslužili ostatak;
- povlačenje Armije u vojarne;
- aboliciju svih vojnih bjegunaca;
- te, što je najvažnije, povratak mira u ratu što ga je izazvala velikosrpska agresija.
Hrvatski građani otpratili su 29. kolovoza konvoj zabrinutih majki cijelim putem do Beograda. No, iz Beograda su počeli stizati glasovi o lošim postupcima prema majkama, o tome da ih zlostavljaju vojni policajci.
Ukratko, generali su ih prevarili.
Nisu prihvatili njihove zahtjeve, odveli su ih u Dom garde na Topčideru, nitko im se službeno nije obratio, a iz medija pristup su imali samo srpski novinari.
Ujutro 30. kolovoza razočarane i iscrpljene majke vraćale su se u Zagreb.
Dočekale su ih tisuće Zagrepčana koje su prosvjedovale ispred Komande Pete vojne oblasti u središtu grada. Tamo su smjenjivali govornici, ugledni javni i kulturni djelatnici, a najviše je ostao zapamćen govor pokojnog Vlade Gotovca.
Tomislav Ivčić izveo je “Stop the war in Croatia”.
Jedino svjetlo u tim trenucima bio je odlazak majki Bruxelles, u sjedište Europske unije, kako bi pred europskim moćnicima iznijele svoje zahtjeve protiv Hrvatskoj nametnutog rata. Tamo su i otišle i 3. rujna 1991. održale prosvjed koji nije naišao na razumijevanje.
Naše majke, kao i naša Hrvatska, nisu nigdje naišle na razumijevanje: niti u Beogradu niti u Bruxellesu.
Ostali smo sasvim sami, naša mladost je tada branila gotovo goloruka svoje domove, dok je dio naših mladića ostao zarobljen u JNA koja je tih dana počela otvoreni napad na Hrvatsku.
Prepušteni sami sebi u ralje pobješnjele zvijeri – nismo ustuknuli, kao niti hrvatske majke!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
