31. listopada 1941. Šime Poduje – zašto je Hajduku odbijeno igranje u ligi NDH i što je istina o partizanskoj obnovi kluba na Visu?

Foto: Hrvatski povijesni muzej

Šime Poduje je legendarni napadač Hajduka između dva svjetska rata. Ovaj rođeni Višanin umro je na današnji dan u Splitu 1966. godine. Prema njegovoj ideji 7. svibnja 1944. nakon trogodišnje stanke, kada je Hajduku odbijeno da igra ligu NDH s drugim hrvatskim klubovima, obnovljen je rad Hajduka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hajduk je pokušala obnoviti i NDH i državni ministar za oslobođene krajeve (nakon pada Italije 1943. op.) Edo Bulat, ali je taj pokušaj propao zbog teške situacije koja je vladala u Dalmaciji u 13 mjeseci trajanja vlasti NDH u Splitu.

Osim što je bio vrhunski nogometaš, Šime Poduje je i sportski dužnosnik i pravnik. Njegov mlađi brat Veljko također je bio nogometaš Hajduka. Za splitski Hajduk odigrao je ukupno 226 utakmica i postigao 87 zgoditaka. Igrao je na poziciji napadača, a sa Hajdukom je osvojio prva dva naslova prvaka 1927. i 1929. godine. Osim Hajduka, za vrijeme studiranja, nastupao je na prijateljskim utakmicama za Primorje, Iliriju i Građanski.

Prema njegovoj ideji 7. svibnja 1944. nakon trogodišnje stanke obnovljen je rad Hajduka. Bio je član uprave obnovljenog Hajduka na Visu 1944.godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ono što je zanimljivo istaknuti jest da je od 1941. godine Hajduk bio u „stanju mirovanja“, te da nije bio u nikakvoj “narodnooslobodilačkoj borbi”. Dapače, Hajduk nije prekinuo aktivnosti uspostavom NDH 1941. godine, nego je želio igrati u ligi NDH, ali mu je to onemogućeno od Talijana i pritiska na vladu NDH.

Hajduk nije želio igrat talijansku ligu iz razloga što su Hrvati Talijane doživljavali kao okupatore.

Hajduk se 1941. godine borio za samostalnost, cjelovitost i očuvanje hrvatskog nogometa koja je ostvarena 1939. i 1940. godine, kada je Hajduk sa svojim predstavnicima bio jedan od inicijatora Hrvatske športske sloge i Hrvatskog nogometnog saveza i sa tom ideologijom je ušao i u vrijeme kada je stvarana NDH te je trebao nastavit s igrama u polufinalu hrvatskog kupa 1941. protiv Concordije i priprema se za te utakmice.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hajduku onemogućeno igranje u ligi NDH – zašto?

Hajduk je rasformiran tek kada mu je onemogućeno da igra ligu NDH. Odluka državnog povjerenika za sport u NDH Miška Zebića bila je da nijedan nogometni klub u NDH ne smije primiti igrače Hajduka u svoje redove nakon što je Fabijan Kaliterna  na skupštini 13. srpnja 1941. godine raspustio klub a klupsku imovinu sklanja na sigurno. Svi igrači,uprava i navijači sa velikim odobravanjem su prihvatili tu odluku.

Miško Zebić, državni povjerenik za šport NDH, zabranio je hrvatskim klubovima da angažiraju igrače Hajduka te rekao da će bijeli sudjelovati u prvenstvu, nakon što će Dalmacija i Split budu pripojeni NDH. Nakon što je Hajduk odbio promjenu imena i igranje u talijanskoj ligi, fašisti osnivaju u svibnju 1942. godine svoj klub Associazione Calcio Spalato, bezuspješno nastojeći na sve načine privući igrače Hajduka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

NDH pripaja Split nakon kapitulacije Italije i Odbor za obnovu Hajduka

NDH je nakon kapitulacije Italije, Split i Dalmaciju pripojila svom teritoriju i drugim hrvatskim krajevima.

Prvo su nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine, u Split su došli partizani i zadržali se u gradu 18 dana. Od 26. rujna 1943., nakon što su se njemačke snage probile u Split, do 26. listopada 1944. godine, uspostavljena je u Splitu tih 13 mjeseci civilna vlast Nezavisne Države Hrvatske. U tim ratnim okolnostima u jesen 1943. godine došlo je do inicijative kojom se pokušalo oživjeti sportski život Splita, ponajprije obnovom najvažnijeg sportskog kluba i simbola Dalmacije, nogometnog kluba Hajduk. Zahvaljujući dokumentima koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, moguće je saznati nešto više o dosad nedovoljno poznatom pokušaju obnove Hajduka u vrijeme vlasti NDH u Splitu, piše večernji.hr

Već u prvom broju Novog doba od 3. listopada 1943. u članku „Obnova športskog života u Splitu“ objavljeno je da vlast NDH (državni ministar za oslobođene krajeve dr. Edo Bulat imenovao je povjerenike klubova) obnavlja klubove koje su talijanske vlasti ukinule te da je vodstvo Hrvatskog športskog kluba Hajduk ponovo preuzeo Fabijan Kaliterna.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odluka o obnovi Hajduka dočekana je u NDH s oduševljenjem, a naročito među Dalmatincima koji su tada živjeli u Zagrebu.

Stoga je u Zagrebu, na inicijativu uprave iz Splita, osnovan H.Š.K. Hajduk Split – Odbor u Zagrebu, čiji je zadatak bio prikupiti novac za obnovu kluba. S obzirom na ratne prilike, devastirano igralište, prometnu izoliranost, gotovo svakodnevno bombardiranje, smrt, glad i neimaštinu na ulicama Splita, uvjeti za rad kluba nisu postojali. Kaliterna već 6. listopada 1943. naglašava da su bijeli u teškom položaju, da su igrači zbog ratnih zbivanja raspršeni na sve strane te da momčad Hajduka ne može biti obnovljena. Početkom studenoga 1943. u prostorijama Građanskog u Zagrebu održan je i sastanak prijatelja i članova Hajduka koje predvodi dr. Veljko Poduje s predstavnicima HNS-a kako bi se pomoglo obnoviti rad kluba. Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vatroslav Petek poziva klubove da materijalno i sportskom opremom pomognu obnovu Hajduka te osobno donira 20.000 kuna,

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu pohranjeno je stotinjak dokumenata Odbora Hajduka u Zagrebu iz 1943. godine koji se nalaze u arhivskom fondu HR-HDA 1176 Savez organizacija za fizičku kulturu Hrvatske (fragmenti) 1931.-1987. H.Š.K. Hajduk Split – Odbor u Zagrebu djelovao je 1943. i 1944. godine na adresi Džemaludina Čauševića 1, danas Kneza Mutimira 1 u centru Zagreba a njegov predsjednik bio je Splićanin i vrhunski sportaš Ivo Šuste.

Ivo Šuste je bio vrlo zaslužan član hrvatske delegacije prigodom uspostave Banovine Hrvatske 1939. godine i transformacije sportskih saveza, te je bio jedan od inicijatora napuštanja sastanka u Beogradu u kojoj se hrvatskoj sportskoj delegaciji iz Banovine Hrvatske prijetilo zatvaranjima, pa i ubojstvima, ukoliko ustraju na njihovoj ideji reforme nogometa i sporta u Jugoslaviji. Šuste ubrzo postaje i tajnik osnovanog Hrvatskog nogometnog saveza te je formirana i hrvatska nogometna reprezentacija, koja je prvu utakmicu igrala u Zagrebu 2. travnja 1940. protiv reprezentacije Švicarske.

Tko su donatori i članovi H.Š.K. Hajduk Split – Odbor u Zagrebu? Nosioci obnove kluba u najvećem su broju Dalmatinci i Splićani koji se nalaze u Zagrebu tijekom ratne 1943. U obnovi kluba osim onih sa zagrebačkom adresom sudjeluju najviše članovi iz Vinkovaca i Vukovara te pripadnici oružanih snaga NDH.

Zanimljiva je i donacija predratnih velikih rivala starih igrača Građanskog preko njihovog predstavnika Đure (Đuke) Petermanca (novac prikupljen u njegovoj trgovini „Kokolo“) i Bernarda (Bende) Hügla, igrača Građanskog osobno.

Iako je Odbor s Ivom Šustom na čelu akciju obnove kluba formalno priveo kraju u samo nekoliko mjeseci, zbog političke i ratne situacije to nije bilo moguće provesti u djelo. Šuste iz Zagreba Fabijanu Kaliterni u Split 3. veljače 1944. godine šalje pismo po mornaričkom satniku Šimi Šantiću iz kojeg možemo zaključiti da stvarna obnova kluba unutar NDH sve više postaje nemoguća. Iz pisma je vidljivo da i samo dopisivanje Šuste i Kaliterne zbog ratnih prilika postaje nemoguće. Pobjeda Saveznika u Europi postati će tijekom 1944. godine jedini realan ishod, a kao jedina moguća opcija u Dalmaciji javlja se odlazak u partizane.

Obnavljanje Hajduka na Visu – prava istina

Obnova H.Š.K. Hajduk uspjela je komunistima i partizanima na Visu u travnju 1944. godine tajnim prebacivanjem skupine igrača. Akciju prebacivanja igrača Hajduka na Vis vodio je dr. Šime Poduje, brat spomenutog dr. Veljka Poduja, jedan od predvodnika obnove krajem 1943. godine. Šime Poduje je o odlasku igrača Hajduka obavijestio i Fabijana Kaliternu čiji brat Luka sudjeluje također u obnovi kluba na Visu. Zanimljiv je i slučaj Janka Rodina, predratnog i ratnog predsjednika Hajduka koji predvodi skupinu igrača i članova kluba na Vis, a njegov brat Miloš Rodin također sudjeluje u obnovi Odbora iz 1943. godine.

Dugo je bila prešućivana činjenica da je i na Visu 7. svibnja 1944. godine Hajduk obnovljen kao Hrvatski športski klub Hajduk, a ne kao Hajduk NOVJ, a da mu je atribut NOVJ dodan tek na utakmicama protiv britanske vojske u Italiji gdje je nakon 10. rujna 1944. godine posve uklonjen predznak H.Š.K.

To je otkrio hrvatski športski kroničar Antun Petrić, da je Hajduk obnovljen kao Hrvatski športski klub Hajduk, a ne kao “Hajduk NOVJ”.

Mjesecima poslije Hajduk je bio HŠK, a tek nakon utakmice 13. kolovoza 1944. u Gravini, koji su igrali protiv Britanskog garnizona Ortanuova, igra pod novim imenom HŠK Hajduk – NOVJ. Poslije utakmice protiv Britanskog garnizona u Traniju 10. rujna 1944.pod  pritiscima i prijetnjama uprava Hajduka je poklekla, i Hajduk nastupa samo pod imenom Hajduk – NOVJ, odnosno s izbačenim atributom hrvatskog.

Kakvi pritisci su se vršili naknadno na upravu i igrače najbolje nam svjedoči Šime Poduje koji Frani Matošiću na Visu kaže „jedva smo te spasili bija si na spisku za strijeljanje zbog igranja u Bolonji“.

Isto tako dva Hajdukova prijeratna predsjednika Ante Kovačić predsjednik Hajduka (23. 10. 1927.- 10.12 1930.) i Petar Machiedo predsjednik Hajduka (4. 7. 1938- 5. 6. 1939). su utamničeni od partizana: jedan je ubijen zbog svog hrvatskog djelovanja, a drugi poslan na robiju. Oni su bili u Jugoslaviji izbačeni iz Hajdukovih monografija gdje se ne spominju da su bili predsjednici Hajduka.

Što je jugoslavenska historiografija prešućivala o Hajduku?

O povijesti Hajduka ispisane su brojne stranice i izdane brojne knjige, pa i o djelovanju kluba za vrijeme Drugog svjetskog rata, a naročito nakon obnove kluba 1944. U jugoslavenskoj i hrvatskoj historiografiji o obnovi Hajduka u vrijeme vlasti NDH u Splitu, do sada je bila nametnuta teza da je ustaška vlast nastojala obnoviti Hajduk, ali joj to nije pošlo za rukom jer nisu uspjeli privoljeti ni jednog člana da pristupi obnovi kluba.

No, ipak je jasno da su Hajduk 1943. godine obnavljali prije svega članovi i navijači na čelu s Ivom Šustom. Iako su svi spomenuti Hajdukovi dužnosnici bili predratni članovi ili pristalice HSS-a, oni su ponajprije bili navijači Hajduka, čiji je cilj bila ponovna uspostava kluba, neovisno o vlasti u državi. U ratnim prilikama našli su se u nezavidnom položaju te, utopijski, obnavljali klub unutar NDH 1943. te konačno 1944. godine na Visu.

No i nakon 2. svjetskog rata, u komunističkoj Jugoslaviji, Hajduk će i dalje prkositi hegemoniji novonastalih državnih klubova, prije svega Partizana i Crvene zvezde. Nije slučajnost da je Torcida, poslije optužena za nacionalizam, nastala upravo 1950. godine na temeljima prvog Društva prijatelja Hajduka osnovanog 1949. godine u Zagrebu, a prvi je predsjednik bio Bogumir Doležal. Isti onaj predratni Hajdukov predsjednik koji je kao pravnik splitske općine izdao naredbu da se dana 4. rujna 1939. godine prvi put hrvatski barjak zavijori na Marjanu. Ali to je jedna druga priča. U obnovljenoj Jugoslaviji, pa i u Republici Hrvatskoj, za mnoge društvene i povijesne teme često je bilo nametnuto jednostrano viđenje koje se nije smjelo dovoditi u pitanje pa tako i o povijesti “Majstora s mora”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.