Zaštitnik posljednjeg listopadskog dana je sveti Alfons (Alonso) Rodriguez, španjolski isusovački laik. Rodio se 25. srpnja 1532. u španjolskom gradu Segoviji kao drugo od jedanaestoro djece bogatog trgovca vunom.
Bio je 46 godina vratar samostana u Palma de Mallorci.
S tog skromnog mjesta godinama je snažno utjecao na mnoge ljude i događaje: čudotvorac, mistik, vizionar, ozdravitelj bolesnih.
Kao dječak od 10 godina susreo je isusovca, blaženog Petra Fabera, koji ga je pripremio za prvu pričest i snažno utjecao na njegov budući život. S 14 godina počeo se školovati kod isusovaca, ali mu je iznenada umro otac pa se vratio kući kako bi preuzeo njegov posao.
Oženio se s 26 godina, ali kad je mu je ubrzo umrla supruga i troje djece, odlučio se potpuno posvetiti duhovnom životu. Napustio je sve što je posjedovao i pokušao se pridružiti Družbi Isusovoj, ali je zbog nedostatka naobrazbe isprva bio odbijen. Ipak, primljen je 31. siječnja 1571. u isusovački red kao brat laik u Valenciji, a nakon 6 mjeseci poslan je na otok Mallorcu.
Djelovao je 46 godina kao vratar u isusovačkom kolegiju Montesión u Palmi na Mallorci. Milosrdan, susretljiv i uljudan, dijelio je milostinju, hranu i odjeću siromasima i brinuo se za smještaj putnika namjernika i hodočasnika. S tog skromnog mjesta godinama je snažno utjecao na mnoge ljude i događaje, a njegove su duhovne savjete tražili i studenti i ugledni građani.
Strogi pokornik i isposnik, naročitu pobožnost gajio je prema Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, usrdno molio krunicu, a svojeg mladog prijatelja svetoga Petra Clavera nagovorio je da pođe kao misionar u Južnu Ameriku.
Čudotvorac i vizionar, mistik i asketa, svojim žarkim molitvama ozdravljao je mnoge ljude. Ostavio je za sobom zbirku svojih dnevničkih zapisa, mističnih iskustava te jednostavnih duhovnih misli i crteža.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
