Na današnji dan 1972. ubijen je jedan od vođa hrvatskog naroda u inozemstvu u vrijeme dok je Hrvatska bila pod komunističkom diktaturom – predsjednik Hrvatskog narodnog odbora dr. Branko Jelić.
U svom radu Hrvatski narodni odbor je zadržao umjerenjačku politiku, a dr. Branko Jelić razvio je čvrste veze u međunarodnoj politici. Upravo te veze najviše su smetale jugokomunističkom režimu.
Zbog toga je više puta Udba pokušala ubiti i oteti dr. Branka Jelića.
Još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, Beograd je razmišljao o ubojstvu Branka Jelića rođenog 28. veljače 1905. u Docu Donjem u podnožju Mosora. Milan Stojadinović, predsjednik Vlade Jugoslavije, napisao je u svojim memoarima kako je knez Pavle Karadorđević namjeravao zatražiti od njemačke vlade Jelićevo izručenje, da bi ga prilikom transporta u Jugoslaviju, izbacili iz zrakoplova negdje nad Karavankama u Sloveniji.
Nakon Drugog svjetskog rata, 1950. Udba je pokušala oteti sada jednog od najvažnijih hrvatskih emigrantskih vođa, dr. Branka Jelića u Duesseldorfu. Otmičari, koji su oko pet sat ujutro upali u Jelićev stan u Friedrichstrasse 95, bili su kamuflirani u odore engleskih vojnika. Jelić je slutio da se nešto sprema protiv njega te je dan prije pokušaja otmice napustio stan i odselio se iz Düsseldorfa u Berlin.
Početkom 1968. u blizini Branka Jelića pojavio se Vinko Sindičić. Jelić je u njega stekao ogromno povjerenje. Međutim, Sindičić je ubrzo počeo surađivati s jugoslavenskom Vojnom misijom u Berlinu. Zbog opasnosti dekonspiracije suradnje Vojna je misija Sindičića predala na vezu Centru SDS Rijeka. Prema “Informaciji br. 168 od 5. travnja 1968. Centra SDS Rijeka”, koja se nalazi u dosjeu Branka Jelića pohranjenom u Hrvatskom državnom arhivu, Vinko Sindičić je 3. travnja 1968. doputovao u Rijeku i započeo suradnju s operativcem riječke Udbe Jerkom Draginom, koji mu je dao pseudonim “Mišo”. Već nakon nekoliko mjeseci “Mišo” je postao jedan od najplodonosnijih agenata jugoslavenske tajne službe, ali i spreman na “ofanzivne akcije”.
U “Informaciji br. 88″ Centra SDS Rijeka od 23. svibnja 1969. o sastanku s “Mišom” u Rijeci, koja se nalazi u dosjeu Branka Jelića pohranjenom u Hrvatskom državnom arhivu, na kojem su bili prisutni “načelnik I sektora Službe DS RSUP SRH drug Melkior Baranović, šef op. grupe Centra SDS Rijeka drug Gajić Dane, i operativni radnik Centra SDS Rijeka drug Dragin Jerko”, medu ostalim stoji: “Miši” je stavljeno u zadatak da temeljito prouči sve mogućnosti jedne ofanzivne akcije prema dr. Branku Jeliću u kojoj bi on lično i jedino učestvovao, tim prije jer “Mišo” već sada apsolutno prihvata takvo rješenje”.
Nekoliko mjeseci kasnije, kako proizlazi iz “Informacije 51″ Centra SDS Rijeka od 26. ožujka 1970., koja se nalazi u dosjeu Branka Jelića pohranjenom u Hrvatskom državnom arhivu, “Mišo” je bio spreman za akciju: “Mišo” je priložio i fotografije Jelićeve ordinacije, stana i nekih karakterističnih dijelova puta, kojim se ovaj svakodnevno kreće od stana do ordinacije”.
Dr. Branko Jelić je 10. rujna 1970., kao i obično, rano ujutro napustio stan i uputio se do svoje liječničke ordinacije u Uhlandstrasse 141 u Berlinu. Kad je stupio na nogostup, eksplodirala je bomba. No, eksplodirao je samo manji dio postavljenog eksploziva pa je Jelić bio samo lakše ranjen. Policija je utvrdila da je eksploziv postavljen dva tjedna ranije. Atentatori su proveli žicu, dugu više od tristo metara, preko ulice u jednu dvorišnu zgradu, odakle su promatrali Jelićev dolazak.
Udba nije odustajala. Novi pokušaj bombaškog atentata uslijedio je 5. svibnja 1971. Tog dana, ujutro ubrzo iza osam sati, opet je eksplodirala bomba zakopana na pločniku pred ulazom u Jelićevu liječničku ordinaciju. Istraga je pokazala da je bila aktivirana automatskim paljenjem iz udaljenosti od oko dvjesto metara. Jelić je zadobio teže ozljede na nogama i desnom ramenu te je prevezen u berlinsku bolnicu.
Dva dana kasnije, 7. svibnja, dok je ležao u bolesničkom krevetu, na Jelića je pokušan novi atentat. U bolničku sobu, koja je bila danonoćno čuvana, pokušala je ući devetnaestgodišnja Dragica Jeremić, udata Friedrich, iz Zrenjanina, već policijski registrirana kao prostitutka u Berlinu. Policija je kod nje pronašla samokres s prigušivačem, nekoliko ručnih bombi i putovnicu na lažno ime koju joj je izdala jugoslavenska Vojna misija u Berlinu. Osuđena je na dvije godine zatvora.
Branko Jelić se ponovno odselio na sigurnije područje, u glavni grad Bavarske München. Međutim, Udba je i tamo uskoro uspjela filtrirati svoga suradnika u njegovu blizinu. To je bio agent Centra SDS Osijek pod pseudonimom “Boem”, kojeg je na vezi držao tadašnji inspektor osječke Udbe J.P.
Ipak nakon niza neuspješnih pokušaja ubojstava, jugoslavenska komunistička tajna policija uspjela je otrovati dr. Branka Jelića. On je preminuo na današnji dan 1972. od posljedica trovanja.
Nalogodavci i počinitelj zločina još nisu procesuirani.
