Snagu za svoju „čudesnu pastirsku revnost” sveti Ivan je crpio iz molitve i ljubavi.
To svjedoče i njegove slijedeće riječi: „Divne li čovjekove zadaće: da moli i ljubi! Moliti i ljubiti, evo blaženstva čovjekova na zemlji! Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. Ima li tko srce čisto i s Bogom povezano, obuzme ga neka slast i slatkoća što opaja svjetlom koje posvuda rasipa svoje zrake. U tom nutarnjem sjedinjenju Bog i duša jesu kao dvije svijeće što se u jednu stapaju te ih više nitko ne može rastaviti!”(iz spisa svetog Ivana Vianneya).
Tijekom prvih deset godina njegova boravka u Arsu nitko na njega nije svraćao posebnu pozornost. Ali godine šutnje i ustrajne molitve bijahu izvor čudesnog djelovanje koje će uslijediti.
Već 1830. Godine dnevno mu dolazilo oko 300 osoba na ispovijed i na duhovne savjete, što znači 20.000 u toj jednoj godini. Primao ih je s velikom dobrotom i duhovnom vidovitošću. Tako je to išlo godinama. Od silnog napora 1843. godine teško je obolio, ali je ubrzo čudesno ozdravio, i u dotadašnjem ritmu nastavio je ravno raditi i moliti. Cijeloga dana je ispovijedao.
U petak 29. srpnja 1859. ispovijedao je šesnaest sati, a tada je bio već u dubokoj starosti. Slijedećeg jutra ponovo je išao u ispovjedaonicu, ali zbog slabosti i gušenja vjernici već nisu mogli razumjeti njegove riječi. Umro je 4. kolovoza 1859. godine.
Njegov molitveni žar, pokorničko držanje, svetost života, duhovna vidovitost i briga za spas duša ostavili su na njegove suvremenike i na kasnija pokoljenja dubok i neizbrisiv dojam. Papa Pio X. proglasio ga je blaženim (1905. godine), a Pio XI. svetim (31. svibnja 1925.) i zaštitnikom župnika (23. travnja 1928.).
Snagu za svoju „čudesnu pastirsku revnost” sveti Ivan je crpio iz molitve i ljubavi. To svjedoče i njegove slijedeće riječi: „Divne li čovjekove zadaće: da moli i ljubi! Moliti i ljubiti, evo blaženstva čovjekova na zemlji! Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. Ima li tko srce čisto i s Bogom povezano, obuzme ga neka slast i slatkoća što opaja svjetlom koje posvuda rasipa svoje zrake. U tom nutarnjem sjedinjenju Bog i duša jesu kao dvije svijeće što se u jednu stapaju te ih više nitko ne može rastaviti! „(iz spisa svetog Ivana Vianneya).
Deset savjeta svetog župnika Vianeneya o molitvi:
1.Ne postoji nitko tko ne može moliti, i to moliti u svako doba i na svakom mjestu, noću ili danju, kada vam je teško na poslu ili kada se odmarate, na polju, kod kuće ili kada ste na putu.
2. Oni koji ne mole spuštaju se prema zemlji poput krtica pokušavajući napraviti rupu kako bi se sakrili.
3. Kad se molimo s pažnjom i poniznošću uma i srca, mi napuštamo zemlju i dižemo se u nebo. Dohvaćamo ispružene Božje ruke. Razgovaramo s anđelima i svecima.
4. Bog je svugdje i spreman je čuti vaše molitve.
5. Oni koji ne mole razmišljaju samo o vremenitim stvarima poput škrca koji, kada mu se ispruži srebrno raspelo na poljubac, primjećuje: Taj križ teži najmanje deset unci.
6. Možete moliti stavljajući se jednostavno u Božju prisutnost. Kada netko nema ništa više za reći, nego samo zna da je On tu – to je samo po sebi najbolja molitva.
7. Nevolje se tope pod žarkim molitvama poput snijega pod suncem.
8. U molitvi nam vrijeme prolazi tako brzo, i tako ugodno, pa ni ne primijetimo koliko dugo traje.
9. Sveta Colette je vidjela i razgovarala s našim Gospodinom, isto kao što mi činimo međusobno. Koliko često dolazimo u crkvu ne znajući pošto smo došli, niti što želimo pitati!
10. Često pomislim kako ćemo, kada se dođemo klanjati pred našim Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, dobiti od Gospodina sve što poželimo, ako ga to pitamo s vrlo živom vjerom i vrlo čista srca.
