Današnji zaštitnik sveti Kazimir, zaštitnik je Litve (i Poljske). Litvanci su ponosan katolički narod na sjeveru Europe koji je svoju katoličku vjeru očuvao u brojnim iskušenjima. Počevši od vojnih bitki s okolnim luteranskim zemljama do bezbožnog komunizma koji je htio uništiti Litvance. Litvanci su bili posebno ‘katoličko svjetlo’ u bezbožnom komunističkom carstvu zla – SSSR-u.
Brdo Križeva u Litvi svjedoči o odanosti i vjeri katolika i domoljuba Litve, najsjevernije katoličke zemlje Europe, te odanost Crkvi u najtežim vremenima. Svaki križ je jedna ljudska priča o patnjama pod strahotama komunizma, ali i priča o vjeri i ljubavi Litvanaca za svoj narod i vjernost Katoličkoj crkvi.
Litva je prva zemlja u svijetu koja je priznala Hrvatsku, još 30. srpnja 1991. godine.
Sveti Kazimir, bio je sin poljskog kralja Kazimira IV. Jagelovića, a rodio se u Krakovu 1458. godine. Kazimir je kao trinaestogodišnjak izabran na ugarsko prijestolje na koje nikad nije stupio jer ga je u međuvremenu zaposjeo Matija Korvin. Kazimir je ipak jedno vrijeme kraljevao u Poljskoj, dok mu je otac boravio u Litvi. Godine 1481. godine odbio je ženidbu s kćerkom cara Fridriha III. Već je u sebi bio izgradio poseban stav prema Blaženoj Djevici Mariji, a bio je izvanredno osjetljiv na neprolazne vrednote. Bolovao je od tuberkuloze, a umro je na današnji dan 1484. godine u dvorcu Gardinas u Litvi, u 24. godini života.
Zaštitnik je Litve, Poljske, mladeži, kraljeva, prinčeva, samaca i neženja, te mnogih poljskih i litvanskih naselja, župa i crkava.
Tijelo mu počiva u litvanskoj prijestolnici Vilniusu.
Litvanci – herojski katolički narod na sjeveru Europe
A za vrijeme sovjetske i nacističke okupacije Litva je izgubila preko 780.000 stanovnika, što je s obzirom da se radi o narodu brojčano manjem od Hrvata ogromna brojka i može se tretirati kao genocid. Među njima oko 190.000 litvanskih Židova (91% predratnog židovskog stanovništva), jedan od najvećih gubitaka po državi za vrijeme holokausta. Procjenjuje se da je od tog broja oko 120.000 do 300.000 ubijeno od strane komunista ili deportirano u Sibir, dok su ostale deportirali nacisti u koncentracijske radne logore ili su pak svojevoljno izbjegli na Zapad pred naletom Crvene Armije i masakra koje je ta vojska činila na svom putu prema namjeravanoj okupaciji Europe i uvođenja komunističke diktature na cijeli Stari kontinent.
Od 1944. do 1952. oko 100.000 Litvanaca je sudjelovalo u gerilskim borbama protiv komunističkog sustava i Crvene armije. Više od 20.000 boraca (tzv. “Šumska braća”) je izgubilo živote u tim borbama, a mnogo ih je više uhićeno i deportirano u zloglasne komunističke sibirske Gulage. Litvanski povjesničari smatraju ovo razdoblje ratom za neovisnost Litve od Sovjetskog saveza.
Foto: commons.wikimedia.org
Brdo Križeva – jedinstveno mjesto otpora komunizmu u čitavom svijetu
Samo Brdo Križeva se nalazi u jednom od najstarijih gradova u Litvi – Šiauliai – koji je osnovan 1236., a smjestio se u istočnom dijelu pokrajine Muša. Teško je zamisliti toliko mnogo križa na jednom mjestu. Ali svi ti križevi govore o osobnim i narodnim nesrećama i patnjama litvanskog naroda i njegovih ljudi.
Svaki križ je jedna priča o patnjama pod strahotama komunizma, ali i priča o vjeri i ljubavi za svoj narod i Katoličku crkvu.
Nakon političke promjene križevi su brojali entuzijasti iz Šiauliaija. Pronašli su 14 387 velikih križeva (112 od njih su bili visoki 3-4 metra, čak 130 i više) i oko 41 000 malih križa (manje od 0,5 metara).
Svaki posjetitelj i danas pokušava ostaviti križ ili krunicu.
U vrijeme kad je Litva bila okupirana i dio Sovjetskog Saveza, komunistički režim pokušao je više puta uništiti Brdo Križeva, jer im je ono bilo nepoćudno zbog vjerskih i nacionalnih simbola. Prvi put su velik broj križeva uništili buldožeri 1961. godine, ali su ih mještani ponovno podigli. Uslijedilo je još nekoliko pokušaja rušenja. Nakon 1985. godine, vlasti su definitivno odustale od rušenja Brda Križeva.
Što povezuje Litvance i Hrvate?
Papa Ivan Pavao II. posjetio je Brdo Križeva 1993. godine. Tamo je služio svetu misu, na kojoj je bilo oko 100 000 vjernika. Danas je Brdo Križeva hodočasničko mjesto brojnih turista i hodočasnika iz cijelog svijeta, koji pridonose postavljanju novih križeva i povećanju njihova broja. Većina križeva su od drva, neki su od metala, plastike i kamena.
Za Litvance, Brdo Križeva predstavlja spomen-mjesto otpora komunističkom režimu i svim zlim sustavima koji uništavali i ubijali ovaj narod u teškom 20. stoljeću.
Nalazi se na UNESCO-vom popisu nematerijalne svjetske baštine u Europi.
Litvanc su, uz Hrvate, zasigurno narod koji je podnio jedne od najvećih žrtava u imperijalno-ideološkim borbama i ratovima velikih sila u 20. stoljeću. Sami su bili okupirani od SSSR-a pod ideološkom represijom zločinačkog komunizma, baš kao i Hrvati u Jugoslaviji. Iako se Litva oporavila od komunističkih strahota proglašenjem neovisnosti i padom komunizma, posljedice ruske okupacije i komunističke diktature osjećaju se i danas.
Litva je prva zemlja u svijetu koja je priznala Hrvatsku, nakon isitvremenog priznanja Hrvatske i Slovenije na dan razdruživanja od Jugoslavije. Bilo je to 30. srpnja 1991., na samom početku rata.
Hvala ti Litva!
Litva i Brdo Križeva – jedinstveni otpor jednog naroda komunizmu (svjedočanstvo svjedoka s prijevodom na engleskom jeziku):
Tekst se nastavlja ispod oglasa
