Blagdan je Svete Barbare, jedne od adventskih glasnica (od kojih je najpoznatija sveta Lucija) koja nam naviješta Božić, a ujedno je i jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji.
Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod svete Barbare znamo vrlo malo pouzdanoga iz njezinog života i smrti, već smo upućeni na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika. Prema legendi, bila je kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom i plemića u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Plijenila je pažnju ljepotom, inteligencijom i jednostavnošću. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i prije nego je otišao na dulje putovanje, zatvorio ju je u toranj s dva prozora. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Tajno je prešla na kršćanstvo, pod utjecajem đakona Valentina. Otac koji je bio poganin, pobjesnio je od gnjeva kada ga je htjela obratiti na kršćanstvo te ju je zbog toga htio ubiti. Uspjela je na čudesan način pobjeći u planine i sakrivala se tamo sve dok je nije odao jedan pastir. Zatočili su je i mučili, no rane su joj svaki put čudesno zacijeljivale. Zatim su je osudili na smrt. Po nalogu suda, njen otac osobno joj je odrubio glavu.
Svetu Barbaru kršćanski puk smatra zaštitnicom dobre smrti.
Seljaci je zazivaju za nevremena protiv groma, a rudari joj se utječu jer su pod zemljom uvijek izloženi opasnosti. S blagdanom sv. Barbare povezani su i adventski običaji. Stavlja se pšenica u tanjuriće, koja proklija, zazeleni te postaje božićni ures u kućama i crkvama. U nekim krajevim pšenica se sije tek devet dana kasnije na blagdan sv. Lucije.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
