Karlo Boromejski potječe iz jedne od najuglednijih obitelji kneževine Milana (Italija), a rođen je u Aroni 2. listopada 1538. godine.
Sa šesnaest godina Karlo je pošao na sveučilište u Paviju, gdje je stekao doktorat iz crkvenoga i civilnog prava. Po želji oca, i još više po svojoj želji, Karlo je htio postati svećenik. Rano je uključen u visoke crkvene krugove. Kad je njegov ujak, Gian Angelo Medici, postao papom imenom Pio IV., Karlo je imenovan kardinalom i stalnim upraviteljem milanske nadbiskupije. Službu milanskog nadbiskupa vršio je iz Rima, gdje je imao i druge važne crkvene poslove.
Jedan od najvećih talijanskih crkvenih obnovitelja (suautor „Rimskog katekizma“), savjetnik papa i kraljeva, prijatelj svetog Filipa Nerija, isticao se žarkom molitvom, pokorom, napornim radom i brojnim putovanjima. Kao milanski nadbiskup (1560-84) provodio je obnovu kao strogi asket, marljivi dušobrižnik i vješti organizator svećeničkog pastorala.
Njegova korespondencija u milanskoj ambrozijanskoj knjižnici broji 268 knjiga (folijanata), a sadrži 35 tisuća pisama. Preminuo je u Milanu 3. studenoga 1584.
Blaženim ga je 1602. proglasio papa Klement VIII, a svetim 1610. papa Pavao V.
Put svetosti, kojim je odano pošao, savjetovao je i drugima ovim riječima: „Tko želi napredovati u službi Božjoj, svaki dan mora započinjati živjeti Božji život novim žarom, stajati u prisutnosti Božjoj koliko je više moguće i u svojem djelovanju imati za cilj samo slavu Božju.
