Još se sjećamo nedavnog pogubljenja pravoslavnih Kopta od strane islamskih militanata i ekstremista, kao i riječi oprosta i milosrđa koje su dolazile iz usta obitelji ubijenih i cijele egipatske kršćanske zajednice.
Jedno slično mučeništvo se zbilo 320. u dvorištu gimnazija, uz kupalište grada Sebeste u Maloj Armeniji, danas Siwas u Turskoj.
Vojnici su služili u slavnoj XII legiji, a o njihovom mučeništvu zabilježeni su vjerodostojni govori iz 4 st., među njima i Sveti Bazilije Veliki. Njihovo je mučeništvo udivljenjem ispunilo mnoge, kao i dalo snagu vjere u najtežim vremena, baš kao i mučeništva egipatskih, sirijskih i drugih kršćana u naše vrijeme.
Smrt polaganim smrzavanjem
Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi su odabrali smrt za vjeru. Kazna se sastojala od umiranja u vodi koja se ledila. Dok su se još nalazili u zatvoru, napisali su oporuku u kojoj traže da poslije smrti budu zajedno sahranjeni u Sareimu kod Zele, u selu danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo četrdesetorica. Stoga su to zamolili i vjernike da ne bi iz motiva pobožnosti razvukli njihove relikvije.
Uz ledeno kupalište pripremljeno je i toplo da primami po kojega, koji će biti slab u mukama. Našao se jedan slabi pa je prešao u vruću vodu, ali je uslijed nagle promjene temperature odmah preminuo. Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar skinuvši odjeću i priznavši se kršćaninom. Kada su umrli, tijela su im iznjeli izvan grada, spalili i pepeo prosuli u rijeku.
Iako su ovi mučenici mučeni 9. ožujka, od vremena pape Inocenta X. njihov je spomen dan u Katoličkoj Crkvi 10. ožujka.
