Kada zbog otekline na nozi nije više mogao raditi, nacistički zlikovci su ga umorili ulijevajući u njega vodu gumenom cijevi. Neposredno prije smrti rekao je svećeniku do sebe: „Ja odlazim Bezgrešnoj, ti ostani ovdje i čini ono što moraš.“
Njegova domovina Poljska bila je dogovornim ratom komunista i nacista napadnuta s istoka i zapada od dvije tadašnje velesile, te podijeljena između Hitlera i Staljina.
Katoličko svećenstvo i katolički Poljaci su se našli pred velikim progonima, te postali narod najvećeg stradanja u II. svjetskom ratu, ali i najvećeg otpora velikim zlima 20. stoljeća – nacizmu i komunizmu.
Blaženi Józef Innocenty Guz, poljski mučenik, svećenik, franjevac konventualac, rođen je 8. ožujka 1890. u Lavovu (danas Ukrajina) kao Józef Wojciech Guz. Završio je osnovnu školu i gimnaziju u rodnom gradu. Pokušao je stupiti u isusovački red, ali je odbijen. Pridružio se 25. kolovoza 1908. franjevcima konventualcima i tada uzeo redovničko ime Innocenty. Prve redovničke zavjete položio je 26. kolovoza 1909. u Lavovu. Studirao je filozofiju i teologiju u Krakówu, a za svećenika je zaređen 2. lipnja 1914. godine. Služio je kao svećenik po župama u okolici Lavova, a potom i u Grodnu (danas Bjelorusija). Surađivao sa svetim Maksimilianom Kolbeom i djelovao od 1933. do 1936. kao ispovjednik u franjevačkom samostanu Niepokalanów (Paprotnia, mazowiecko vojvodstvo). Služio je i kao vicerektor te kao učitelj pjevanja u sjemeništu. Zatim je od 1936. djelovao kao samostanski ekonom i ispovjednik u Grodnu.
Kad su sovjetske okupacijske trupe ušle u Poljsku, otac Innocenty je 21. ožujka 1940. stavljen u kućni pritvor u župnom dvoru u Adamowiczama kod Grodna, ali je uspio pobjeći. Zatim su ga uhvatili njemački okupatori i držali ga neko vrijeme u zatvorima Suwałki (podlasko vojvodstvo) i Działdowo (varminjsko-mazursko vojvodstvo). Naposljetku su ga 8. svibnja strpali u koncentracijski logor Sachsenhausen, tridesetak kilometara sjeverno od Berlina. Tamo je osuđen na prisilni rad, a nacistički zločinci sustavno su ga mučili i tukli. Pretrpio je mnoge ozljede i lomove. Kada zbog otekline na nozi nije više mogao raditi, zlikovci su ga umorili ulijevajući u njega vodu gumenom cijevi. Neposredno prije smrti rekao je svećeniku do sebe: „Ja odlazim Bezgrešnoj, ti ostani ovdje i čini ono što moraš.“ Dogodilo se to 6. lipnja 1940. u Sachsenhausenu (Oranienburg).
Blaženim ga je proglasio njegov veliki zemljak papa Ivan Pavao II, 13. lipnja 1999. u Varšavi, sa skupinom od 108 poljskih svećenika mučenika.
