Marija Romero rođena je 1902. u Nikaragvi, zemlji jezera i vulkana. Njezin značaj nalikovao je njezinoj domovini: vatrenost i neumoran rad kad se radilo o uvijek novim pothvatima za spas siromašnih te gotovo “zarazna” mirnoća u susretu s ljudima.
U životu sestre Marije Romero sve je bilo vrlo jednostavno. Pouzdanjem djeteta obraćala bi se svojoj Kraljici – Djevici Mariji i svome Kralju – Isusu Kristu. U njih je imala toliko veliko povjerenje da ni mnogobrojne poteškoće s kojima se suočavala nisu mogle umanjiti njezinu jednostavnost i velikodušnu ljubav, njezinu želju za životom i njezinu radost. Za nju su mala svakodnevna čudesa bila najnormalniji izraz Providnosti.
Jednoga dana trebala je platiti 500 colones (kostarikanska valuta) za kruh djeci koja su pohađala oratorije, a koja su bila na izletu. Novčanik je bio potpuno prazan. Stigla je pošiljka, a s njom i račun. posve mirno s. Marija se obratila dostavljaču i rekla:”Pričekajte trenutak, molim Vas!” Zatim je molila. „Stavi svoju ruku, Majko moja, stavi je prije moje!” U taj tren otvoriše se vrata i u prostoriju je ušla suradnica koja joj puna radosti reče: „Uspjela sam prodati onaj teren. Uzmite!” U koverti je bilo točno 500 colones. Slično se dogodilo i s keksima. Bilo je deset kutija, a u svakoj sto porcija. Dječice je bilo tisuću. Sestra Marija je pomno preporučila sestri koja ih je dijelila neka ne dijeli mamama, jer ih je premalo. No, sestra se silno ganula siromaštvom i počela ih dijeliti svima. Kad ih je svima podijelila postala je svjesna kako je potrošila samo jednu kutiju.
Kad je sestra Marija nešto molila Djevicu Mariju, onda je po njezinu zagovoru stizalo mnogo dobara za najsiromašnije. Svjedočanstva govore kako joj je Bog dao dar bilokacije, snagu za buđenje savjesti kod ljudi, liječenje duševnih boli, pa čak i tjelesnih bolesti.
Sestru Mariju Romero opisuje se kao kontemplativno-aktivnu. Uistinu je bila takva. Dani su joj prolazili u stalnoj i iscrpljujućoj aktivnosti, ali budući da joj je srce uvijek prebivalo u Bogu, istovremeno je bila Marta i Marija. Na kraju života, dok se nalazila na nekoliko dana odmora pored oceana rekla je: „Vidim Boga u svakoj kapljici vode. Kako bi bilo lijepo umrijeti pored mora.” Čini se kako je Bog primio poruku.
Samo nekoliko sati kasnije, 7. srpnja 1977. s. Marija Romero je umrla.
