Na današnji dan 8. travnja 1962. umro je Branko Gavella, kazališni redatelj, ravnatelj, pedagog, teatrolog, kazališni kritičar i prevoditelj. Pisao i pod pseudonimom Brankač i Aleksandar Mautner.
Maturirao u Zagrebu, a filozofiju, germanistiku i slavistiku studirao u Beču gdje je 1908. i doktorirao. Od 1909. zaposlen u zagrebačkoj Sveučilišnoj knjižnici, a 1914. počinje režirati u zagrebačkom kazalištu. Ovdje je, a potom i u svim južnoslavenskim kazališnim središtima, Češkoj, Slovačkoj te Italiji, postavio 279 dramskih i opernih djela, pri čemu se posebice ističu režije Držića, Gundulića, Brezovačkoga, Krleže, Begovića, Shakespearea, Pirandella i Wagnera. Utemeljitelj je Akademije za kazališnu umjetnost u Zagrebu (1950.), te jedan od osnivača Zagrebačkoga dramskog kazališta (1953.), danas Dramskoga kazališta “Gavella”.
U književnosti se javio 1910. kazališnim kritikama u zagrebačkome njemačkom dnevniku “Agramer Tagblatt” koje je, uz manje prekide, pisao do 1918., surađujući istovremeno u “Savremeniku” i “Hrvatskoj njivi”. Teorijske probleme glumčeva stvaralaštva analizira u Krležinu časopisu “Danas” (1934), postulirajući bit glume kao “suigru” između glumca i gledatelja, utemeljenu u psihološkoj “višesložnosti glumčeve ličnosti”.
Osim režije 279 dramskih, opernih i operetnih djela napisao je knjige: “Hrvatsko glumište”, “Glumac i kazalište” i “Književnost i kazalište”. Branko Gavella jedan je od najvećih umjetnika što ih je imala hrvatska pozornica.
Stvaralac i teoretičar, organizator i pedagog, redatelj, prevodilac i publicist koji svojim nezaobilaznim djelom postaje pojmom i simbolom cijelog kazališnog razdoblja.
Zanimljivo je i da je kao nogometni sudac sudio prvu prvenstvenu utakmicu na području današnje Hrvatske, odigranu između Croatie i Zagreba u rujnu 1912.
