U Muzeju za umjetnost 10. ožujka otvorena je izložba Figura i ornametnt – Johannes Komersteiner i njegov krug na kojoj po prvi puta na jednom mjestu možemo vidjeti devedesetak djela tog rodonačelnika baroknoga kiparstva sjeverne Hrvatske.
Riječ je o izložbi koja je plod dugogodišnjih istraživanja Nele Tarbuk, kustosice Muzeja za umjetnost i obrt, koji čuva dva Komersteinerova zacijelo najvrjednija sačuvana djela: ostatke oltara sv. Marije i sv. Ladislava, koji su do Bolléove „regotizacije“ resili apside Zagrebačke katedrale.
Uz njih je na izložbi moguće vidjeti i brojna druga Komersteinerova djela, kao i djela imenom nam uglavnom nepoznatih majstora koji su djelovali pod njegovim neposrednim utjecajem, nažalost tek rijetko dosižući kvalitativnu razinu učiteljeva kiparskog izraza.
Prema istraživanjima dr. Nele Tarbuk, Komersteiner se vjerojatno rodio u Kitzbühlu u sjevernom Tirolu, regiji koja je dala neke od ponajboljih majstora srednjeeuropskog baroka, odakle su se, trbuhom za kruhom razmilili u udaljene krajeve, šireći – u Komersteinerovom slučaju – svoj prvorazredni, prepoznatljiv likovni izraz sve do samih rubnih dijelova Habsburškog Carstva.
Arhivski dokumenti pokazuju da je nakon boravka u Švapskoj (Birlingen), gdje se oženio 1654., Johannes tj. Ivan Komersteiner najprije došao u Ljubljanu, u kojoj se – vjerojatno nakon smrti prve supruge – 1673. iznova ženi, no godine koje je proboravio ondje ostaju nam nejasne i enigmatične, jer u Ljubljani gotovo da nema kiparskoga djela koje bi mu se sa sigurnošću moglo pripisati.
Komersteiner u Zagreb nakratko dolazi na poziv tada elitnog reda isusovaca za koje 1676. izvodi kameni kip svetoga Franje Ksaverskog u njihovoj crkvi svete Katarine na Gornjem Gradu, no tom kipu danas nema ni traga.
U sljedećem desetljeću, nakon trajnog preseljenja u Zagreb, Komersteiner izrađuje spomenute veličanstvene oltare sv. Marije i sv. Ladislava (1687.-90.) za Zagrebačku prvostolnicu, za koju izrađuje i oltar sv. Emerika čije dijelove je također moguće vidjeti na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt, a inače još od 18. st. rese glavni oltar kapele sv. Fabijana i Sebastijana u Vurotu.
Komersteinerov umjetnički izraz, formiran u Tirolu, a možda i u sjevernoj Italiji, u ratovima iscrpljenu i napaćenu pograničnu hrvatsku sredinu donosi cijeli niz novina.
Ponajprije, to je izvanredno živi i bogati akantov ornament koji resi mnoge njegove oltare, smjenjujući na njima do tada prevladavajući izvještačeni maniristički motiv hrskavice.
Dalje, Komersteiner afirmira novu, posve baroknu skulpturalnost ljudske figure koju određuje jaki kontrapost i uz tijelo usko pripijena, draperija koja poput „druge kože“ odražava građu tijela svetačkih likova, posvjedočujući tako, uz izražajne fizionomije lica ne samo talent, nego i iznimnu količinu truda i mara koje je Komersteiner ulagao u oblikovanje svojih skulptura i reljefa.
I konačno, tu je skladan, tipično barokni spoj figure i ornamenta, redovit na Komersteinerovim oltarima, a osobito ljubak i dražestan u prikazima anđelčića koji proviruju iz bogatog oltarnog akantusova lišća.
Premda je relativno malo njegovih djela sačuvano, i to je dovoljno da zaključimo da Komersteiner svoj izniman opus nije mogao izraditi sam.
Među djelima koja djelomično odstupaju od njegova prepoznatljiva stila, te bi mogla biti rad vrlo talentiranoga suradnika, ili majstora stasalog u istom likovnom okružju, valja ponajprije spomenuti kipove sv. Margarete i sv. Marije Magdalene, koji vjerojatno potječu iz župne crkve sv. Anastazije u Samoboru.
Među majstorovim učenicima i sljedbenicima osobito je plodan bio tzv. Majstor širokih usta, u kojem možda treba prepoznati Mihaela Komersteinera, Ivanova sina iz prvog braka, čija djelatnost nam je poznata iz sačuvanih arhivskih dokumenata.
Zahvaljujući studioznosti pristupa djelu ovog koliko zanimljivog i važnog, toliko još uvijek djelomice zagonetnog kipara, izložba dr. Nele Tarbuk Johannes Komersteiner i njegov krug – koja ostaje otvorena do 17. travnja, nakon čega seli u Ljubljanu – najvjerojatnije predstavlja muzejski događaj godine, a posve sigurno najznačajniju izložbu na temu domaćeg baroka, još tamo od izložbe Universum sacrum (2003.) Hrvatskog povijesnoga muzeja, na kojoj su također bila izložena i Komersteinerova djela, no njihovo pravo mjesto unutar kipareva opusa možemo vidjeti tek sada, na netom otvorenoj retrospektivi u Muzeju za umjetnost i obrt.
Uz izložbu će biti organizirane i tematske kreativne radionice od 22. do 25. ožujka 2016., u trajanju od 10. do 16 sati.
* Ante Vranković samostalni je umjetnik – likovni i umjetnički kritičar, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2003. godine.
Diplomirao je arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Autor je jedne knjige i više od stotinu predgovora izložbenim katalozima, članaka u stručnim časopisima, časopisima za kulturu, novinama (Život umjetnosti, Čovjek i prostor, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Glas Gradskog muzeja u Karlovcu, Hrvatska revija, Hrvatsko slovo, Matica, Croatia – putni časopis/Inflight Magazine, Euro City, Nova Akropola, Školske novine, Slobodna Dalmacija, itd.), kao i u drugim medijima (radio, TV, Internet).
Napisao je prvi etički kodeks hrvatskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti, usvojen 17. siječnja 2006.
