Čitanjem imena i prezimena svake do danas poznate žrtve pogubljene prije 70 godina na otoku Daksi, dubrovački biskup Mate Uzinić započeo je propovijed na misi u crkvi Male braće u Dubrovniku na dan njihova smaknuća, 25. listopada. Istaknuo je potrebu traženja oprosta od strane onih koji su zločin počinili kao i nužnost davanja oprosta od strane onih koji su tim strašnim zločinom izgubili svoje najbliže, objavila je danas IKA.
“Pred ovim ljudima i onim što im se dogodilo, i danas, 70 godina kasnije, ostajemo zatečeni. Zatečeni smo ljudskom brutalnošću, zlom koje se sručilo na njih, ali ne samo na njih nego i na tisuće, možda i stotine tisuća drugih u poratnom razdoblju”, rekao je biskup. “Svjesni smo da ne možemo promijeniti ono što se dogodilo. Međutim, znademo da iz onoga što se dogodilo moramo učiti. Znademo i da se u susretu ovih imena i onoga što se njima dogodilo s nama, moraju dogoditi dvije stvari: pitanje oproštenja i oprost. Jedino na tom možemo graditi budućnost.”
“Možda ćemo s pravom reći: Mi bismo oprostili, ali nema onih koji traže oproštenje. Oni umjesto da priznaju svoj zločin slave pobjedu, slave oslobođenje”, nastavio je dubrovački biskup, dodajući da to jest istina, ali nije cjelovita istina.
“Premda ne možemo natjerati njih da priznaju zločin i traže oproštenje, u njihovo ime – a oni pripadaju ljudskoj vrsti, oni su ljudi, jer ovo što se dogodilo na Daksi je učinio čovjek čovjeku, sramota nije samo na njihovim licima nego i na našim licima, sramota je na licu čovječanstva – uime čovjeka trebamo i moramo pitati oprost.” Vjerujući istovremeno da žrtve s Dakse iz dimenzije u kojoj sada žive u vječnosti na sve gledaju drukčije, kao i da smo mi kao kršćani sposobni i oprostiti, sve to od nas kao kršćana zahtijeva da oprostimo i onda kad se ne traži oprost, poručio je biskup te se pozvao na liturgijska čitanja koja vjernike također na to pozivaju.
“To što smo kršćani je milost, ali i zadaća. To što smo kršćani, ako smo kršćani, po milosti koju imamo osposobljava nas da možemo ispuniti tu zadaću koju imamo, a to je da budemo donositelji oproštenja u ovaj naš svijet i vrijeme, u ovo naše društvo. Kaže sv. Pavao: ‘Svakome je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.’ Takva milost od nas zahtijeva da budemo drukčiji. I ako želimo biti i ostati kršćani moramo biti drukčiji. Svatko do nas to treba činiti u onoj ulozi, na onom mjestu koje ima. Svakom od nas je dana mjera milosti po onom poslanju koje mu je Bog dao”, nastavio je biskup te pozivao na rast u kršćanstvu.
“Ne želimo li da se i nama dogodi ono što Isus govori – I vi ćete završiti tako, ako se ne obratite! – potrebno da konačno porastemo u svom kršćanstvu. Da kao kršćani prestanemo biti nejačad s kojom se poigravaju naši ljudski osjećaji, ove i one politike, ovi i oni materijalni i drugi interesi, ove i one ideologije, i da postanemo oni koji rastu u ljubavi, kako bismo izrasli u njega. Da bismo po onome što kao kršćani činimo, osobito po opraštanju, postali Kristova prisutnost.”
“Neka nam Gospodin koji je zasigurno bio s našom braćom na Daksi, koji ih nije ostavio nego je umirao zajedno s njima, pomogne da i mi umremo sebi, da umremo onim našim osvetama, onim našim ponosima i da bez obzira na sve budemo oni koji će prvi pružiti ruku. Jer očito, budemo li čekali da se zatraži oproštenje, nikad nećemo biti u prilici oprostiti. A trebamo biti poput Krista, on nam je primjer”, istaknuo je biskup Uzinić te biblijskim rječnikom objasnio: “On je ona snaga koja će nam pomoći u ovom kockanju ljudskom izići ondje gdje trebamo izići, a trebamo izići iz ovog našeg ljudskog, palog Adama, da bismo izrasli u novog Adama, Isusa Krista. Da bismo prestali biti stari ljudi, stari čovjek, i postali novi čovjek koji je suuskrsnuo zajedno sa svojim Gospodinom.”
U misnim molitvama molilo se za žrtve Dakse, da njihova žrtva bude poticaj svima da djeluju u pravednosti i dobrohotnosti za opće dobro, kao i za članove njihovih obitelji i rodbinu da im Bog da snagu da žive pravim ljudskim i kršćanskim životom.
U koncelebraciji su, uz dijecezanske svećenike, bili i predstavnici franjevaca i isusovaca, zajednica iz čijih kuća su prije 70 godina odvedena njihova subraća i pogubljena na Daksi. Na misi su bili i članovi Udruge Daksa 1944./45. koja godinama, uz ostalo, vodi brigu o obilježavanju toga tužnog dana u Dubrovniku.
