Blaženi Hipolit (Ippolito) Galantini, talijanski je pučki misionar i osnivač Kongregacije kršćanskog nauka. Rođen je 12. listopada 1565. u Firenci kao sin tkalca Filippa Galantinija i Marije Ginevre Zufoli. Od malih nogu rado je odlazio u crkvu, molio i slušao propovijedi. Već kao dječak okupljao je svoje male prijatelje i poučavao ih o tajnama i istinama vjere. I sam je izučio tkalački zanat, ali je u naučavanju vjere pokazao toliko uspjeha da ga je firentinski nadbiskup, Alessandro de’ Medici, kasniji papa Leon XI, postavio za učitelja vjeronauka u crkvi svete Lucije u Pratu. Ippolito je želio stupiti u kapucine, ali ga zbog slabijeg zdravlja nisu primili. Poput svetog Pavla zarađivao je kruh kao tkalac, a u slobodno vrijeme poučavao u vjeri. Pobožni građani, dobrotvori, oduševljeni njegovim plodonosnim apostolatom, sagradili su mu oratorij, tako da ima prostor u kojem može nesmetano djelovati.
U tom oratoriju, građenom od 1602. do 1604, nastala je njegova Kongregacija svetog Franje za kršćanski nauk. Dobar glas o toj kongregaciji proširio se nadaleko pa su se slične ustanove počele otvarati i u drugim gradovima, a Ippolito je zbog toga putovao u Luccu, Volterru, Pistoiu i Modenu. Ippolitovoj kongregaciji pripadale su mnoge značajne osobe onog razdoblja, koje su s njim rado surađivale u vjerskom poučavanju puka. Njegov apostolat u korist skromnih slojeva društva čini ga istinskom zvijezdom laikata u vrijeme katoličke obnove. Ippolito je punih 14 godina patio od raznoraznih bolesti, ali ih je podnosio strpljivo. Preminuo je na današnji dan, 20. ožujka 1619, u Firenci, na veliku žalost Božjega naroda. Njegov grob postao je okupljalište brojnih molitelja koji su mu se utjecali kao svecu. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Blaženim ga je 19. lipnja 1825. proglasio papa Leon XII.